19. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

od Kristina na 06.08.2017

ČITANJA
1  Kr 19,9a.11-13
Rim 9, 1-5
Mt 14, 22-23

Svetopisamski događaji današnje liturgije potiču nas na otkrivanje Boga u prirodi, te na traženje snage za svoje redovno ljudsko i vjerničko djelovanje.

Prvo čitanje – 1Kr 19,9a.11-13a odlomak je o Iliji u spilji na svetoj gori Horebu. Umoran od državnog progona i slabog odaziva Izraelaca, Ilija se sklonio u pustinju i poželio umrijeti, jer više nije vidio smisla u proročkom zvanju i zemaljskom životu. Bog mu je poslao po anđelu hranu i pozvao ga na put dug 400 km na svetu goru Horeb. Prorok je trebao u prirodi doživjeti Božji prolaz ili prisutnost. Bog nije bio u silnom vihoru i olujnom vjetru, ni u potresu niti u ognju. Bio je u “šapatu laganog i blagog lahora”. Time je zatražio od njega da ukroti svoju narav i tako služi blagomu i milosrdnomu Bogu u ljudskoj braći i sestrama.Nakon tog doživljaja Ilija se vratio u Izrael, uzeo si za pomoćnika Elizeja i nastavio svoje proročko djelovanje.

 

Drugo čitanje – Rim 9,1-5 odlomak je koji je početak je Pavlove teološke rasprave o Crkvi i Židovima kao narodu Božjem koji u Pavlovo doba kao narod ne prihvaća Isusa za Mesiju. Ta rasprava spada u dio Poslanice Rimljanima u kojem Apostol naučava da su svi ljudi od rođenja grešni te da im Bog dariva opravdanje po vjeri i krštenju u Krista raspetoga i uskrsloga. U ovom odlomku on Židov izražava svoju žalost što njegovi sunarodnjaci ne prihvaćaju Isusa Židova za Mesiju. Židovi su i dalje njegovi sunarodnjaci, on ih se ne odriče niti stidi. Ne misli da je izdao svoj narod i vjeru djedova što je postao kršćanin i misionar kršćanstva među poganskim narodima.

Evanđelje – Mt 14,22-33

Događaj današnjeg evanđelja zbiva se odmah nakon gozbe koju je Isus priredio od malo kruha i riba za veliko mnoštvo ljudi u nenastanjenu kraju. Apostoli su brzo podlegli oduševljenju mnoštva. Da bi ih zaštitio od političkog i trijumfalističkog poimanja Mesijine uloge, šalje ih na drugu stranu jezera lađom, a on se povlači u osamu na molitvu.

Hodom po vodi jezera Isus pokazuje svoju bitnu bliskost s Bogom, koji prema učenju Starog zavjeta gospodari prirodnim silama i pobjeđuje valove smrti.

Petar doživljava Isusov hod po vodi i vlastito izbavljenje u oluji kao siguran dokaz Isusova božanskog identiteta: “Uistinu, ti si Sin Božji!” Oluja na jezeru oslobodila ih je krivog poimanja Mesije i pomogla im da uvide kakav Mesija je Isus.

Iz ovog događaja trebamo od Isusa naučiti povlačiti se u prirodu. Isus se u prirodi molio. Doživio je susret s Ocem čiju je volju želio vršiti svim svojim bićem. Od apostola trebamo naučiti da nas Božja prisutnost u prirodi oslobađa od lažnog poimanja Boga i naše uloge u njegovu planu spasenja za sve ljude. Bog se objavljuje u prirodi. Zato traži da prirodno blago čuvamo za sve ljude svih generacija.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: