6. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 04.02.2018

ČITANJA:

Lev 13,1-2. 45-46
1Kor 10,31 – 33. 11,1
Mk 1,40-45

Prvo čitanje (Lev 13,1-2. 45-46)

Levitski zakonik sadrži zakon svećenika iz Levijeva plemena. Svećenici Levijevci, članovi su Levijeva plemena prikladni za svećeništvo. Od Boga su odabrani za služenje u jeruzalemskoj službi, u Hramu. Poglavlje 13 Levitskog zakona u današnjem 1. čitanju govori o kožnim bolestima. Svećenik „levit“ (Aron ili neki drugi), mora pregledati… „zaraženo mjesto na koži (bolesnikova) tijela.“ Ovisno o izgledu rane na tijelu, svećenik ga proglašava nečistim.

Bol i patnja apsolutno izdvajaju, izoliraju, od ostalih. Čitajući odlomak iz Levitskog zakona vidimo svu surovost izolacije bolesnoga čovjeka… „Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću;.. gornju usnu neka prekrije i viče: Nečist! Nečist!…neka stanuje nasamo.“ Ne samo što je trpio veliku bol, nego je bio potpuno izoliran i ponižen od zdravih ljudi. Smatralo se, da je gubavac grešnik, „udaren“ Božjom kaznom, duhovno mrtav čovjek.

Drugo čitanje (1Kor 10,31 – 33. 11,1)

U današnjem 2. čitanju apostol Pavao upozorava Korinćane na Božje Zapovijedi i na kršćanske kreposti: „Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.“ Kaže im da trebaju biti umjereni u svemu što čine. A za sve što posjeduju i za sve što imaju, trebaju zahvaljivati Bogu s molitvom. Kršćanin mora živjeti dostojanstveno na slavu Božju, ali i na slavu onih koji žive s njim i oko njega – svih ljudi. Pavao živi Kristov život. On dosljedno slijedi Krista, a to traži i od svojih obraćenika: „Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. Pavao nas upućuje na temeljno načelo kršćanskog savršenstva: u svemu postupati kao Isus. A On se zaista u svemu, osim u grijehu, prilagodio ljudima kako bi ih spasio.

Evanđelje (Mk 1,40-45)

U današnjem Markovu evanđelju Isus ozdravlja gubavca.

Guba je bolest koje je ljude udaljavala iz ljudskog društva. Razlog udaljavanja bio je izbjegavanje opasnost da se tom bolešću zaraze i drugi. Zato je udaljavanje gubavaca iz društva bilo ne samo zakonski, nego religiozni čin koji je fizičkom zlu gube pripisivao moralno značenje.

Premda mu je zakonski to bilo strogo zabranjeno, gubavac se približava Isusu i pri tom čini trostruk čin: ‘dođe’, ‘klekne’ i ‘zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!” Ovim trostrukim činom, a riječ je u biti o religioznom činu, on se potpuno stavlja na raspolaganje Isusu. U njemu prepoznaje onoga tko ga može ozdraviti, ali i onoga tko mu može oprostiti i vratiti dostojanstvo koje je bolešću izgubio.

Isusov odgovor na gubavčevu zamolbu također je trostruk: ‘pruži ruku’, ‘dotače ga se’, ‘pa će mu: ‘Hoću, budi čist!” Isus je mogao, kao i u mnogim drugim slučajevima, napraviti čudo ne dodirujući gubavaca, ali on ga dodiruje. I to, taj dodir, zapravo je pravo čudo. Dodir je više nego li oživljavanje onog što je bilo mrtvo. Dodir je čak više nego li novo stvaranje. Dodir je poruka ljubavi i blizine onima koji, ljudski gledano, nisu imali pravo niti na ljubav niti na blizinu. Dodir je preuzimanje na sebe gube i nečistoće drugoga. I u tome se nalazi istinsko oslobođenje gubavca, a s gubavcem i čovječanstva koje on simbolizira. Dodirom gubavac postaje čist –„odmah nesta s njega gube i očisti se“, a Isus postaje nečist: „Isus – kaže Marko – više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima“. Sv. Pavao će ovo ovako izraziti: „Krist nas otkupi od prokletstva (…) postavši za nas prokletstvom“ (Gal 3, 13). Tako se u ozdravljenju gubavca i Isusovom onečišćenju sažima cjelokupno Isusovo spasenjsko djelo, koje će svoj vrhunac imati u vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: