KORIZMA

od Kristina na 14.02.2018

Korizma ili četrdesetnica lat. quadragesima je razdoblje od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog četvrtka. Liturgijska boja je ljubičasta. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno.
Unutar korizme šest je nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha, a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.

Budući da uskrsne svečanosti i sam Uskrs nadilazi sve druge liturgijske blagdane po svojoj važnosti, onda se treba za njega posebno i dobro pripraviti u strogoj čistoći i ozbiljnoj pokori. Ne radi se samo o tome da se sjećamo onoga što se dogodilo, jedne povijesne činjenice našega otkupljenja, nego da taj misterij osobno doživimo i oživimo usvajajući njegovu krepost.

Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. To znači da je korizma zajedničko “povlačenje” vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj da pripravi vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti. Kroz to vrijeme svaka kršćanska zajednica je posebno sjedinjena s Isusom u pustinji prema programu koji nastoji što više uskladiti s njegovim: život molitve i ustrajnije pokore koja je prožeta intenzivnijim tjelesnim mrtvljenjem.

Isusov boravak u pustinji postao je primjer za kršćansku korizmu koja se sjeća te tajne i obnavlja je. Uzimajući Krista kao svoj uzor i kao svog vodiča, sjedinjujući se s njim u misteriju svete korizme, kršćani se pripremaju da uđu s njim i u misterij njegovog križa.Po Isusovu primjeru, kršćanin se za vrijeme korizme potpuno predaje u službu Bogu. Kao što je Isus bio izložen napadima zloga duha i kršćanin im je izložen. To znači da je korizma vrijeme najčišćeg i najsavršenijeg kršćanskog života i u isto vrijeme ona je razdoblje duhovne borbe. Isto tako korizma je razdoblje čišćenja i duhovnog nadnaravnog rasta. Ona je prije svega posvećena čišćenju srca. To čišćenje nije nešto što u sebi sadrži samo negativnu značajku, odnosno čišćenje od zla, već ono u sebi sadrži također i pozitivan element rasta u kreposti.

Korizmena djela su post, milostinja i molitva.

Post je po svojoj oštrini, strogom slijedu, a posebno po Kristovu primjeru, najosnovniji element vršenja korizme. Praksi posta, koji je obvezatan, Crkva dodaje sva druga djela kršćanskog mrtvljenja. Posebno preporučuje strogu štedljivost kod uporabe dobara i komotnosti sadašnjeg života.
Postiti znači jednom se u danu do sita najesti, a u druga dva obroka manje uzeti. Post obvezuje sve koji su navršili 18 godina i nisu prešli 60. godinu. Nemrs znači ne jesti meso. To smo dužni činiti sve petke kroz godinu, a napose u korizmi. Post i nemrs su obavezni na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki Petak.

Milostinjom se smatraju sva djela milosrđa prema bližnjemu. Gospodin nam je zapovjedio da u isto vrijeme dajemo i opraštamo. Zato kršćanin treba za vrijeme korizme prakticirati dvije vrste milostinje: davati i opraštati.
Korizma nas pripravlja na slavljenje misterija križa. Nitko ne može dobiti puninu božanskog opraštanja, plod vlastit tom misteriju, ako sam najprije ne ispuni uvjet koje je sam Spasitelj postavio: oprostite i bit će vam oprošteno. I na kraju milostinja upotpunjava post.

Dok post i milostinja čiste dušu i pomažu joj da se uzdigne k Bogu, molitva potiče i oživljava održavanje korizme.
Molitvom dobivamo milost koja nam je potrebna da počnemo “svečanost posta” s djelatnom ljubavlju koju primamo i da je ispunimo sve do kraja u pobožnosti. Molitva čini naš post ugodnim pred Gospodinom i daje mu spasenjski učinak. Nema sv. mise u korizmi u kojoj ne bi Crkva, na ovaj ili na onaj način, molila i tražila od Boga da blagoslovi i posveti njezin korizmeni post.
Najsigurniji način podržavanja duha molitve jest sabranje, vanjska tišina i šutnja i postojana meditacija o Svetom Pismu.

1. KORIZMENA NEDJELJA (B)

Božja riječ današnjih čitanja sv. Pisma želi nas voditi na našem putu prema Gospodinu Bogu.

Prvo čitanje uzeto iz Knjige Postanka govori o »savezu« kojeg je Bog sklopio sa Noom i njegovim sinovima kao predstavnicima cijelog čovječanstva poslije onog strašnog potopa što je uništio cijeli svijet. Tako očišćeno vodama potopa rađa se »novo čovječanstvo« s kojim se Bog obavezuje mirnim znamenom duge da ga više neće potopom uništiti već će mu dati život i ljubav svoju dovijeka.

Božji savez s Noom i njegovim sinovima jest zapravo savez s cijelim ljudskim rodom i sa svim stvorovima. Zato neće biti nikada Bog onaj koji će prvi prekinuti svoj savez s čovjekom već čovjek koji nije uvijek sposoban da ga održava. Sav rizik stoji dakle na strani čovjeka. Stoga nam Korizma želi pomoći da otkrijemo tu trajnu opasnu dvoličnost koja se nalazi u srcu svakog čovjeka i da prihvatimo Božji poziv na neprestano obraćenje.

Drugo čitanje povezuje se s prvim, govori o krštenju. Potopne vode su simbol voda krštenja, iz kojeg se spašava novo čovječanstvo, čovječanstvo spašenih. Stari svijet propada, nastaje novo stvaranje i novi savez. Kao što je Bog nekoć u Noinoj lađi spasio zametak novog čovječanstva i novog svijeta, sada putem krštenja u Petrovoj lađi nastaje novi Božji narod.

U sakramentu sv. Krštenja čovjeka se čisti od svakoga grijeha. Zato vrijeme korizme treba biti vrijeme provjeravanja i čišćenja naše savjesti i stvaranja čvrste odluke da ćemo ubuduće živjeti u što potpunijoj i savršenijoj ljubavi i vjernosti Isusu Kristu kako to od nas traži naše krštenje.

Evanđelje – Mk 1, 12-15

Upravo ta ljubav i vjernost Isusu Kristu, a ne prijetnja nekim novim potopom, najjači je motiv da se odazovemo Isusovu evanđeoskom pozivu: »Obratite se i vjerujte Evanđelju« (Mk 1,15).

Duh koji ga je ustoličio za Mesiju nagnao je Isusa u pustinju. U pustinji je bio četrdeset dana kao Izrael prije susreta s Bogom. Kušao ga je Sotona. Bio je sa zvijerima, kao Adam u raju. Anđeli mu služili, znak da je pobijedio napast, Sotonu.

Isus pobjeđujući Sotonu ne samo da naviješta Evanđelje Božje, tj. spasenje, već ga i ostvaruje i uspostavlja Kraljevstvo Božje.

Pravo obraćenje koje Isus traži od nas jest da ponovo damo Bogu prvo mjesto u našem životu i da istjeramo Sotonu iz svakog kutka pa i najsakrivenijeg, našeg ljudskog bića.

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: