DRUGA VAZMENA NEDJELJA (B)

od Kristina na 02.04.2018

Od Uskrsa do blagdana pedesetnice – Duhova sedam je nedjelja. Sve se one zovu Uskrsne ili Vazmene nedjelje.
Druga vazmena nedjelja naziva se još i bijela nedjeljaa u selima slavonske posavine  i “Mladi Uskrs”. Naziv bijela nedjelja nosi  iz dva povijesna razloga: prvi je taj da su odrasli novokrštenici sudjelovali u misnom slavlju u vazmenom tjednu u bijeloj krsnoj odjeći te je svečano odlagali na uskrsnu subotu ili danas, a drugi je da se od 7. do 11. stoljeća na osminu Uskrsa slavila godišnjica krštenja onih koji su kršteni prethodnog Uskrsa.

U uskrsno se vrijeme kao prvo čitanje umjesto čitanja iz Staroga zavjeta, u sve nedjelje, čitaju Djela apostolska. Ta čitanja nam govore kako je intenzivno i u ljubavi živjela prva Crkva, od uskrsnog događaja.
Druga čitanja se, ove godine B, uzimaju iz Poslanice svetoga Ivana apostola. U središtu ove poslanice nalazi se intimno zajedništvo Boga i čovjeka po Isusu Kristu, što je temelj međusobnog zajedništva kršćana. I evanđelja uskrsnih nedjelja, osim treće, su Ivanova.

Prvo čitanje – Dj 4, 32-35

Današnje prvo čitanje Djela apostolskih govori o životu prve Crkve, o prvim jeruzalemskim kršćanima koji su bili jednog srca i jedne duše te u znak zajedništva od materijalnih dobara dijelili svakome u zajednici koliko mu je trebalo.
Oni su u tome nasljedovali Isusa koji se nije dao zarobiti od materijalnih dobara, prihvaćao materijalnu pomoć dobrih ljudi i tražio da njegovi sljedbenici stječu trajne prijatelje prolaznim blagom. Uskrsna vjera stvara zajednicu, gradi Crkvu. To je zajednica koja gaji zajedništvo: po duši i srcu, a ne po zapovijedi ili nekoj izvanjskoj snazi i sili. Vjera ih je spajala. Po vjeri u Isusa Krista pripadali su jedni drugima bez sebičnosti, kako u duhovnom, tako i u materijalnom smislu. Sve što su posjedovali bilo im je zajedničko. Nitko među njima nije oskudijevao, jer oni što su posjedovali imanja, prodavali su ih i novac donosili apostolima. A oni su dijelili svakome koliko im je trebalo. Zajednica je dakle, bila misionarska.
Bit misijske propovijedi i svjedočenja bila je Kristovo uskrsnuće, velika novost, blagovijest o novom svijetu i novim odnosima među ljudima.

Drugo čitanje – 1Iv 5,1-6

Odlomak Prve poslanice svetoga Ivana apostola uvodi nas u bit naše kršćanske vjere, u Krista: „Isus je Krist.“ To znači, da je Isus onaj kroz vjekove navješćivan po prorocima: Mesija, Božji Pomazanik i Poslanik. I ne samo to, nego… „od Boga je rođen.“ On je Sin, Boga Oca, a prema tome i sam je Bog. Ali, Isus je i čovjek – Bogočovjek, a to znači: On je i naš brat. Ivan proglašava da su od Boga svi koji vjeruju da je Isus Krist.
Unutarnja združenost Isusa s Bogom bitna je za njegovu otkupiteljsku službu. Tko to vjeruje, prihvaća Isusa za Krista. Takvom vjerom pobjeđuje svijet kao što je i Krist pobijedio oprostivši s križa mučiteljima i ustavši na novi život.
Uskrsna Kristova pobjeda nastavlja se u našoj izdržljivosti i ustrajnosti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Evanđelje – Iv 20,19-31

U današnjem evanđelju apostol Ivan očituje vjeru u Isusa Krista, Uskrsnuloga. Prema Ivanovu zapisu, Isus se najprije ukazao učenicima prvoga dana po suboti, pa zatim osmoga dana, kada je bio nazočan i Toma. Ta kronologija učvrstila je vjeru prve kršćanske zajednice u vjeru i svjetlost, u ljepotu i važnost dana Gospodnjeg, tj. nedjelje, prvoga, odnosno osmoga dana u tjednu, u odnosu na subotu.
Do tada su Židovi poštivali subotu, kao što je to propisivao Stari zavjet. Sada uskrsnuli Gospodin dolazi k svojima u prvi dan po suboti. Zato će kršćanska nedjelja postati sveti dan susreta s uskrslim Kristom, dan Gospodnji.
Isus je dahnuo u apostole, darovao im obećani mir i Duha Svetoga te ih tako osposobio i zadužio da ljudima opraštaju grijehe. Time ih je učinio dionicima novoga života u koji je ušao uskrsnućem i poslao ih da propovijedanjem, krštenjem i slavljenjem ostalih sakramenata čine ljude dionicima tog istog života.

Isusove riječi upućene Tomi : „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ upućene su i svima nama- pozvani smo Bogu dati jedini mogući dar ovdje na zemlji: vjerovati u njega malo prije nego ga vidimo; vjerovati u nebo prije nego u njega trebamo ući.

MISNA ČITANJA

NEDJELJA BOŽANSKOG MILOSRĐA

Papa Ivan Pavao II. 30. travnja 2000. godine proglasio je nedjelju nakon Uskrsa Nedjeljom božanskog milosrđa.

Isus, Kralj milosrđa, objavio je sestri Faustini Kowalskoj (1905-1938) svoju želju da se u Crkvi uspostavi ovaj blagdan.

U jednoj od mnogobrojnih objava koje je imala sestra Faustina (proglašena je blaženom 1993., a svetom 2000. godine) Isus joj kaže neka objavljuje svijetu da je neizmjerno milosrđe najveća Božja odlika. I kako Boga vrijeđaju oni koji ne vjeruju da je on milosrđe. U Dnevniku koji je sestra Faustina napisala po Isusovoj želji, Isus joj kaže kako je njegovo Srce prepuno velikog milosrđa prema ljudima, iako to mnogi ne znaju i ne žele cijeniti. “Za njih boravim u svetohraništu. Kao kralj milosrđa želim duše darivati milošću, a one je ipak ne žele primiti… Moje srce napojeno je nezahvalnošću i zaboravljivošću duša koje žive u svijetu. Za sve imaju vremena, ali za doći k meni, zadobiti milosti, nemaju vremena.”

Budući da je Krist, kako se sam objavio, Kralj milosrđa, i mi bismo trebali biti ljudi milosrđa, iskazivati milosrđe svakom čovjeku te činiti duhovna i tjelesna djela milosrđa. Sestra Faustina kaže da postoje djela milosrđa koja može činiti svatko, pa i najsiromašniji. Milosrđe možemo iskazivati na razne načine i u svakoj prigodi, ali sestra Faustina navodi tri načina tj. tri mogućnosti iskazivanja milosrđa: Prvo, to su milosrdne riječi – praštanje i utjeha; drugo – molit

Prethodni članak:

Slijedeći članak: