PETA VAZMENA NEDJELJA (B)

od Kristina na 22.04.2018

Peta vazmena nedjelja donosi poruku: između Krista i njegova vjernika, pojedinca i zajednice vjernika, postoji najintimnija, životna povezanost. To znači: biti i ostati u Isusu i Isus u nama.

Prvo čitanje (Dj 9, 26-31) donosi izvještaj o Pavlovu dolasku u Jeruzalem nakon obraćenja i trogodišnjeg propovjedničkog djelovanja u Damasku. Jeruzalemski kršćani nemaju povjerenja u obraćenje progonitelja. Barnaba, koji je Židov rođen u inozemstvu kao i Pavao, jamči za Pavla Dvanaestorici i jeruzalemskoj Crkvi. Kad jeruzalemski Židovi počinju spremati zavjeru protiv Pavla, Barnaba ga upućuje u rodni Tarz da bi ga kojih osam godina kasnije uključio u propovjednički rad u Antiohiji kao pripravu za misijsko djelovanje među poganima. Prva kršćanska zajednica je trebala prevladati svoju uskogrudnost i nepovjerenje prema svome donedavnom progonitelju Savlu. Božja milost i Barnabino zalaganje kod crkvene zajednice pomogli su da je Savao postao Pavao, veliki apostol Kristov.

Drugo čitanje (1Iv 3, 18-24) odlomak je iz Prve Ivanove poslanice u kojem traži da vjeru u Krista pokazujemo ljubavlju prema braći i sestrama u zajednici krštenih. Sv. Ivan apostol govori da jedini kriterij po kojemu možemo saznati da li smo zaista od Boga i da li je ljubav Božja u nama jest ljubav koju nosimo u svojoj duši i u svome srcu prema bližnjemu i to ne samo »riječju i jezikom nego djelom i istinom«.Prava ljubav vidi se na djelu. Ljubav koju Krist od nas traži da je iskazujemo ljudima nije neki puki osjećaj. Ona traži da se bez kolebanja zauzmemo za pravednost i istinu. Mi ćemo zaista ljubiti bližnjega »djelom i istinom« samo onda kad budemo sposobni kao Krist dati svoj život za braću.

Evanđelje (Iv 15, 1-8)  donosi Isusovu prispodobu o trsu i lozi izrečenu na Posljednjoj večeri, koja otkriva vezu između njega i njegovih učenika. Isus se predstavlja: “Ja sam pravi trs, a Otac je moj vinogradar.” Isus je “pravi” trs, to znači prava, istinita, vjerodostojna stvarnost, iako nevidljiva, koju možemo shvatiti samo u vjeri.

U Starom zavjetu loza-vinograd označava Obećanu zemlju (Br 13, 23), izabrani narod. No trs je češće rađao kiselišem negoli vinom (Hoš 10, 1; Iz 5, 1-7; Jr 5, 10; Ez 15, 1-6…) Isus je “pravi trs”, on će zamijeniti stari narod i Ocu donositi pravo vino.

Biti kršćanin znači: vjera u Krista i djelotvorna ljubav. Vjera traži djela. Otac daje sve, ali potrebno je ostati u vezi s trsom, ostati u Kristu, da imamo potrebne sokove. Na nama je krivnja ako ne donosimo plodove. Znak je da nismo u Kristu. Po djelima ljubavi se “proslavlja Otac”.

Bog svojom ljubavlju spašava svijet od propasti. Bog Otac zasadio je u našu zemlju „trs“ jedinstvenog blagoslova. Isus je taj trs. Ova zemlja, po tom zasadu, više nije prokleta zbog grijeha, nego je blagoslovljena u Isusu. Isus je trs koji je oplemenio čitavu zemlju. A mi kršćani trebamo biti „loze“ koje sav svoj život i postojanje dugujemo trsu i vinogradaru. Između trsa i loze teče isti životni sok, duboko zajedništvo. Ovom slikom Isus jasno govori o dubini Božjega zauzimanja u spasenju čovjeka. Preko Sina Isusa, Bog je čovjeka uzdigao na dostojanstvo djeteta Božjega, po kojem ima udjela u božanskom životu. To je dar i hrabrost Božje ljubavi. Isus nas poziva na životno zajedništvo u zauzetoj ljubavi – dvojnoj ljubavi koju nesebično primamo, ali i dajemo. To zajedništvo nazivamo Crkvom, zajednicom vjere, ufanja i ljubavi. Biti kršćanin znači opredijeliti se i ući u novo životno zajedništvo, u zajedništvo s Isusom. U njemu nam je Bog ponudio jedan oblik života koji je potpuno ispunjen Božjim Duhom, koji se hrani njegovim životom, odnosno njime. Iz tog zajedništva i povezanosti s Isusom naš život postaje plodan, donosi rod.

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: