14. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na 30.06.2019

ČITANJA:
Iz 66,10-14c
Gal 6,14-18
Lk 10,1-12,17-20

Crkvi je povjereno Evanđelje da ga naviješta svim ljudima i svim narodima do konca svijeta, jer je ono blaga vijest spasenja i mira. A za tim mirom svatko čezne i nitko ga sam ne može postići. On se može samo izmoliti od Boga i postići zajedničkim trudom oko općeg dobra svih ljudi.

Svima onima koji ga posve prihvate i po njemu žive Evanđelje postaje izvor mira u najpotpunijem smislu riječi: mira sa samim sobom, s ljudima i s Bogom i rješenje svih životnih problema i poteškoća.

Prvo čitanje – Iz 66,10-14c

Proroci su također u davnini obećavali svome narodu i navješćivali mu taj mir koji samo od Boga dolazi. Tako prorok Izaija poziva svoj narod u zatočeništvu da se veseli sa svetim gradom Jeruzalemom, jer će nadoći vrijeme mira i blagostanja. Prorok zatim poziva na veselje ne samo stanovnike svetoga grada Jeruzalema nego i sve one koji su s njim bili u bilo kojoj vezi. Dakle, svi će spašenici uživati božanske blagodati koje su prikazane ugodnostima što ih majka pruža dojenčetu na svojim prsima.

Drugo čitanje – Gal 6,14-18

Naša pripadnost Kristu u otajstvu njegove smrti i uskrsnuća oslobađa nas svake uvjetovanosti društva koje nas okružuje i donosi nam duhovni procvat i mir. Stoga bi svaki kršćanin trebao, poput apostola Pavla, reći za sebe samoga da se ne ponosi ničim drugim osim križem Gospodina našega Isusa Krista.

Pavao je Isusa toliko ljubio i slijedio da je mogao izjaviti kako je po križu svijet njemu mrtav i on svijetu. Na nj svijet više ne može računati, jer je on »s Kristom razapet na križ« (Gal 2,19). To znači u prvom redu mističnu smrt doživljenu u krštenju, a što je podloga njegova odricanja u moralnom smislu.

Evanđelje – Lk 10,1-12,17-20

Božje se kraljevstvo ne može širiti među ljudima našega vremena bez međusobne ljubavi koju će kršćani iskazivati jedan drugome, složno nastupati i međusobno se pomagati.

Zato Isus šalje svoje apostole u svako mjesto i u svaki grad po svem svijetu da ljudima navješćuju kraljevstvo Božje i da im donose spasenje i mir.

Apostoli Kristovi moraju uvijek biti svjesni da idu kao Božji glasnici pred njim da mu priprave put u ljudska srca i duše.

Zvanje je apostola i učenika Kristov dar za koji treba moliti Gospodara žetve jer im je zadaća redovito teška. Ta Isus šalje svoje učenike kao ovce među vukove i to u stanju krajnjeg siromaštva.

Neće imati ni potrebne obuće, a hranit će se onim što im drugi pruže, odnosno onim što se nađe u kući obitelji kojoj dođu. S tim zadovoljni neće prelaziti iz kuće u kuću da traže bolje. Na svojem se misionarskom putu ne smije nigdje previše zaustavljati pa čak ni da pozdravljaju ljude. U svaku će kuću Kristovi poslanici donositi njegov mir.

Taj dar mira donosi sa sobom Božje kraljevstvo i spasenje onima koji ga primaju. Zato taj veliki dar mira nosi sa sobom i veliku odgovornost.

Budući da se radi o tako velikom dobru za čovjeka, svi moraju imati pripravljeno srce za mir, inače neće imati udjela u njemu. Potrebno je, dakle, obratiti se Bogu da bi se primio njegov dar mira i spasenja!

Prethodni članak:

Slijedeći članak: