Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje nedjelja je kojom započinje Veliki tjedan, nedjelja prije Uskrsa. Svojim sadržajem započinje veliku temu Isusove muke smrti i uskrsnuća, takozvano “vazmeno otajstvo”.
Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44 i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.
Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama, klikčući mu: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! “, i rasprostirući svoje haljine putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
Službeni latinski naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4 .st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline u ruci, ulazili u Jeruzalem. Time su vjernički ponovno uprisutnjivali Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem pred početak muke. Običaj se širio s vremenom po Europi, gdje su vjernici upotrebljavali zelene grane i drugih drveća te ih nakon sudjelovanja u bogoslužju stavljali u svoje domove ili na polja sa željom da Bog od njih odgoni zle sile i nevrijeme. S vremenom je uveden liturgijski blagoslov tih grančica na Cvjetnicu pred svečani ophod kako bi postalo očitije da zaštitna moć zelenih grana proizlazi iz blagoslova Crkve, a ne od nekih magijskih sila.
Mi u procesiji, danas, ponavljamo gestu oduševljena naroda koji je pratio Gospodina, pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Nosimo maslinove grančice i pjevajući idemo za Isusom da mu izrazimo svoju privrženost i odanost.
No, Cvjetnica ima dvojako značenje. Prvo, mnoštvo je Isusa slavilo kao pobjednika. Ali na Veliki petak, samo pet dana poslije, ta ista masa, raspaljena krivim optužbama Isusovih neprijatelja, vikala je „Raspni ga, raspni ga!“ Isus je dobro znao kako će se mnogi za samo nekoliko dana okrenuti protiv njega. Prvi dio slavi Isusa s cvijećem, a drugi dio s trnjem. Tako nas Cvjetnica uvodi u tajnu Velikog petka .
MISNA ČITANJA
Ovaj odlomak srž je treće pjesme o Sluzi Patniku u Izaijinoj knjizi. Ovaj Sluga slika je Isusa koji stoji pred smrtnom osudom ako ne povuče svoje tumačenje Božje riječi i ne ublaži svoju kritiku okamenjenih vjerskih institucija u vlastitom narodu. Iako ga čeka nasilna smrt, ni on se neće smesti ni postidjeti, jer vjeruje da će Bog njegovu patnju pretvoriti u izvor blagoslova za sve ljude.
Ovaj odlomak iz drugog poglavlja Poslanice Filipljanima himan je u čast Kristu, kao trajnoj slici Božjoj, koji se ponizio uzevši pravo ljudsko tijelo i pristavši na smrt na križu. Pavao je uvrstio ovaj himan u svoju poslanicu radi pouke o vjerničkoj poniznosti i međusobnom podnošenju. Pravi uzor u poniznosti jest Krist ponižen utjelovljenjem, kojim je uzeo “lik sluge”, i križem, na kojem se pokazao poslušnim Ocu “do smrti na križu”.
Isusova se poniznost sastojala ne samo u prihvaćanju da živi kao običan čovjek nego i u mesijanskom djelovanju među galilejskim seljacima, ribarima i trgovcima, u prijateljskom postupanju prema grešnicima, u ozdravljenju malih ljudi kojima drugi nisu htjeli ili nisu mogli pomoći. Nasilna smrt uslijedila je kao prirodan produžetak i potvrda svega onoga što je činio i govorio objavljujući dobrotu Božju prema svima ljudima. Zato ga je Bog preuzvisio. Iz tog uskrsnog i proslavljenog stanja Krist može spašavati sve ljude. Upravo zato imaju se pred njim prignuti anđeli na nebu (nebesnici), ljudi na zemlji (zemnici) i pokojnici (podzemnici).
Evanđelje – Lk 22, 14 – 23, 56
U ovoj godini čita se Lukin izvještaj o muci.
U usporedbi sa ostalim evanđelistima Luka je preradio izvještaj o zadnjoj večeri pretvorivši je u gozbu na kojoj Učitelj daje važne upute učenicima te im ostavlja posvećene znakove kruha i vina. Od smrtne borbe u vrtu načinio je uzornu molitvu Učitelja koji traži volju Božju o sebi i u tjeskobi usrdnije moli. Na križnom putu Šimun Cirenac nosi križ za Isusom. To je predznak za kasnije Isusove sljedbenike.
Luka je u svom prikazu izostavio je trojicu odabranih svjedoka Isusove agonije i molitve u vrtu pa su sva Jedanaestorica svjedoci Isusa uzornog molitelja. Kod Luke nema trnove krune, bičevanja ni crvene kabanice. Nema ni riječi s križa: “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio” (koju donose Marko i Matej). Nema Matejeva podatka o Judinu samoubojstvu, interventu Pilatove žene u prilog Isusu ni usklika naroda “Krv njegova na nas i na djecu našu” (usp. Mt 27, 3-10.19.27). Nema ni triju riječi s križa koje donosi jedini Ivan: “Evo ti sina… Žedan sam… Dovršeno je” (Iv 19, 26.28.30). Razlozi ovih izostavljanja su poštovanje prema Isusu patniku koji s križa ne protestira nego potiče na obraćenje.
Luka jedini donosi podatak o usrdnijem moljenju usred agonije te o krvavom znoju (22,43-44). Vlastiti je i odlomak o susretu s praznovjernim i radoznalim Herodom Antipom u Jeruzalemu na dan Isusove smrti (23, 8-12). U prizoru na Kalvariji Luka jedini donosi i tri izreke s križa: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine… Danas ćeš biti sa mnom u raju… Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj” (23, 34.43.46).
Luka je pisao za obraćene Grke, a u grčkoj kulturi onog vremena smrt zaslužnih ljudi nije imala posebnu važnost. Za Luku je smrt Isusova na križu posljedica njegove vjernosti Bogu i ljudima. Isus je uzorni patnik koji osmišljava ljudsko bolovanje i umiranje predajući svoj duh Ocu i opraštajući onima koji su ga pribili na križ.