Dragi župljani,
nakon dužeg vremena ove nedjelje konačno smo u zajedništvu mogli slaviti svetu Misu, naravno pridržavajući se Odredbi iz Pisma kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19, te preporuka HZJZ.
Zahvaljujem svim župljanima na angažmanu prilikom provođenja mjera zaštite, kao i pridržavanju istih, te vas pozivam da u mjesecu svibnju posebno častimo Blaženu Djevicu Mariju, našu Zagovornicu i Tješiteljicu, svaki dan u 17:30. Nedjeljne mise su prema redovitom rasporedu.
Vaš župnik Josip
Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19
Izvadak iz odredbi:
1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje.
2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući propisanu međusobnu udaljenost.
3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.
4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.
5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise slaviti na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.
6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.
7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i drugih predmeta s kojima su u doticaju.
8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.
9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.
10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.
11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.
12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:
a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;
b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;
c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući njihove ruke;
13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri (trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).
14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se izbjegao nepotreban metež.
15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.
16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.
17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do opoziva ili drugačije odredbe.
—————————————–
PETA VAZMENA NEDJELJA (A)
Čitanja:
Dj 6, 1-7
1 Pt 2, 4-9
Iv 14, 1-12
Prvo čitanje (Dj 6, 1-7)
O životu prvih kršćanskih zajednica Luka u Djelima apostolskim pruža dragocjene podatke: o zajedništvu i podjeli dobara, o molitvama, o Euharistiji, o krštenju vodom i Duhom Svetim, u mladoj jeruzalemskoj Crkvi.
Pri tome unutar zajednice nastaju problemi koji se odražavaju na svim područjima. Za ovonedjeljno prvo čitanje, Luka iznosi problem udovica grčkog jezika: „Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.“
Ovaj problem potiče apostole da razmisle o novoj organizaciji unutar Crkve. Pristupili su izboru „sedam muževa za novu službu.“ Njih 7 postave pred apostole, „a oni pomolivši se, polože na njih ruke.“
Izbor „sedmorice“ predstavlja početak novog ustrojstva u Crkvi u Jeruzalemu. Biraju se: prvaci, naučitelji, prezbiteri, i đakoni. (prezbiter = viši svećenik; diakon = služitelj; diakonia = uslužna ljubav).
Ovim postupkom pojam „učenik“ proširuje se na sve kršćane; nije više ograničen samo na dvanaestoricu apostola. Trajno povećanje broja učenika nalaže podjelu zadaća i službi. Izborom sedmorice „đakona“ naglašena je važnost „služenja“ u Crkvi. Đakon će pomagati i zamjenjivati postole u obavljanju materijalnih poslova: upravljati dobrima, dijeliti ih potrebnima, organizirati zajedničke obroke i posluživati kod stolova. Ali, ti prvi đakoni bili su i navjestitelji Božje riječi. Po tome se spominju Stjepan i Filip. Posebno je na djelu mladi đakon Filip u Samariji. Sva se njegova propovijed svodi na Isusa koji je Mesija – Krist – Pomazanik. Ovdje je naglašen i obred „rukopolaganja“ koji se povezuje s primanjem Duha Svetoga i to nakon krsta. Učitelji vjere ovo mjesto rado povezuju s prvim nagovještajem sakramenta svete potvrde ili krizme kojim se po posebnom daru Duha Svetoga „potvrđuje“ krsna milost.
Drugo čitanje (1Pt 2, 4-9)
Za ovonedjeljno liturgijsko drugo čitanje, odabran je tekst iz Prve poslanice svetoga Petra apostola, iz poglavlja naziva „Novo svećenstvo.“ Sveti Petar u svojoj Prvoj papinskoj poslanici svima vjernicima govori: „Ljubljeni! Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga,… ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran,… pa se kao živo kamenje, ugrađuje u duhovni dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu…koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“ Ovdje se sam Isus usporedio s odbačenim kamenom, kojeg je zatim odabrao Bog (Iz 28,16). Kršćani su živo kamenje, ko i Isus, te se „izgrađuju“ kao „duhovno prebivalište,“ u kome po Kristu prikazuju bogoštovlje, Boga dostojno – Bogu milo.
Autor Poslanice potvrđuje da vjernici sudjeluju u svećeništvu jedino po sjedinjenju s Kristom. Samo je Isus Krist jedini svećenik – Božji posrednik. Kršćani pristupaju Kristu samo vjerom. Svaki krštenik u Crkvi sudjeluje u liturgijskom životu: u slušanju riječi Božje, u molitvi, euharistiji, te bratskoj ljubavi. Vjera je potpuno prihvaćanje Krista – nasljedovanje, njega, njegovih patnji, a potom i uskrsnuća. Krist kao „živi“ kamen je temelj nove građevine, Crkve, koja povezuje ljude s Bogom. Kristova Crkva je zajednica „odabranog naroda“ – povezana s Bogom i njezina je odgovornost za svijet i cijelo čovječanstvo.
Evanđelje (Iv 14, 1-12)
Riječi današnjeg evanđelja, dio su Isusova govora učenicima koji se nalaze pred skorim Kristovim odlaskom u nebo, k Ocu. Glavna tema današnjih čitanja je : Isus Krist kao posrednik između Boga i čovjeka. Isus Krist kao ugaoni kamen , koji se kao živi kamen ugrađuje u duhovni Dom – Crkvu Kristovu. U Crkvi su oni koji prihvatiše Krista, kao „kamen zaglavni“ – „kamen živi“ i njegovo su sveto svećenstvo. A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen ‘spoticanja.’
Isus, pred odlazak, obećava svojima postati put koji vodi k spasenju. Kaže im: „Ja sam put… No, prije toga, on se sam stavio na taj put, a to je put križa. On zna da je samo to put koji vodi do konačne radosti i pobjede života.
Zatim kaže učenicima: „Ja sam istina… Njegovi su ga nukali na odustajanje od Puta (Iv 16,29). Iskustvo ipak pokazuje da je čitava istina – ona prava, jasna i bez kompromisna – ipak najbolji put, ma koliko teška bila. Isus ne obećava lijep život, nego stvaran. A od njega ne treba bježati, jer ima perspektivu. Svaki bijeg znak je da se ne vjeruje u pozitivni ishod – znak je nepovjerenja.
Ali, Isus, ustrajno, govori dalje: „Ja sam život… Isusov život za čovjeka je život u Duhu, u Duhu Svetom – život u zajedništvu s Bogom, u zajedništvu s Isusom Kristom. Pravu egzistenciju života čovjek ima tek onda kada se usmjeri na Krista. Današnje Ivanovo evanđelje puno je izazovnih pitanja i odgovora. Isus je došao da smiri uznemireno ljudsko srce. Zato govori svojim učenicima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova…Idem pripraviti vam mjesto.“ Isus Krist, vodi učenike, a vodi i nas prema Bogu, on je posrednik između Boga i čovjeka.
On svojim odlaskom ne ostavlja prazninu, nego ostaje kao Duhovna cjelina, u Crkvi i u apostolima. On odlazi u kuću Očevu i tamo će pripraviti mjesto za svoje apostole, ali i za sve svoje sljedbenike. Iz ovoga izlazi, kao da je čitav smisao njegova boravka na zemlji bio građenje puta do Oca, davanje sebe nama putem vlastitoga predan
