Božja Riječ u Liturgijskim čitanjima sv. Pisma govori nam o životu mlade Crkve Kristove nakon Isusova Uzašašća i odlaska k Ocu nebeskom.
U današnjem 1. čitanju (Dj 1, 15-17.20a.20c-26) vrši se izbor dvanaestog apostola umjesto izdajnika Jude. Crkva nije samo duhovna zajednica, nego i društveno strukturirana zajednica, od samog svog početka. Novi je Božji narod po Isusovoj volji organiziran na temelju dvanaest apostola, prema dvanaest plemena starog Božjeg naroda. U toj mladoj Crkvi prvi uzima riječ Petar, na kojem je Krist utemeljio svoju Crkvu. Tako se odmah naznačuje u početku Crkve njegova specifična služba vrhovnog poglavara i vodstva zajednice Kristovih vjernika. Petar postavlja uvjete koje treba posjedovati onaj koji će biti pribrojen jedanaestorici, a to je: da je bio u najtješnjoj zajednici života s preduskrsnim Isusom i da je bio svjedok njegova uskrsnuća. Uz dogovor i molitvu posljednja se odluka prepušta Bogu i zato bacaju kocku. Na taj način kroz vrlo jednostavne oblike ljudskih struktura učenici prepoznaju Božju volju.
Drugo čitanje (1 Iv 4, 11-16) nastavak je velikog odsjeka Prve Ivanove o Bogu koji je ljubav prema nama ljudima i o poticaju na međusobnu ljubav u znak zahvalnosti Bogu koji nas je u Kristu neopozivo zavolio. Sve Ivanove poslanice počinju s izrazom: „Ljubljeni!“Budući da smo bez ikakve svoje zasluge mi od Boga ljubljeni, osjećamo kao temeljni zakon te Božje ljubavi u nama, da ljubimo jedni druge. Posljedica naše povezanosti s Bogom po ljubavi je: pobjeda nad svijetom; obračunati s njegovom zavodljivošću i njegovim problemima, a ne propasti u njemu. Snagu ostvaruje Božji Duh Ljubavi u kršćanskoj zajednici.
Evanđelje današnje nedjelje (Iv 17, 11b-19) pripada cjelini koju zovemo velikosvećeničkom molitvom . To su Isusove riječi s Posljednje večere, njegove posljednje preporuke i upozorenja, učenicima koji ostaju u svijetu. To je njegova molitva. Isus u tu molitvu unosi one nakane za koje će se, na Veliki petak, žrtvovati Ocu. To nije samo molitva za apostole nego i sve nas – za svakoga kršćanina. Svi smo mi u svijetu, ali ne od svijeta jer pripadamo Bogu i njegovoj Crkvi. Isus moli za nas da nas Bog Otac čuva u broju onih koji zazivaju njegovo ime. Moli da svi mi kršćani budemo jedno kao što su to Otac i Sin. Svijet će učenike Kristove mrziti jer nisu od svijeta već od Boga kao i Isus. Ali ti Kristovi učenici treba da ostanu u svijetu. Zato Isus moli Oca da ih očuva samo od Zloga, od Sotone i da ih posveti u istini, tj. u riječi Božjoj tako da budu posve zauzeti Božjom slavom i Božjom stvarnošću.
