SVETI PETAR I PAVAO, apostoli

od Kristina na 25.06.2017

Kršćani Rima počeli su slaviti spomen apostolskih prvaka Petra i Pavla od sredine III. stoljeća na 29. lipnja jer se grob ovih mučenika čuvao u Rimu. Ostala je tradicija da su mučeni u vrijeme Nerona (54-68), ali je značajno što su od početka slavljeni na isti dan, iako nije sigurno da su pogubljeni iste godine i istog dana. Iz  Od VII. stoljeća pokušalo se spomen Pavla prenositi na slijedeći dan, ali je u samoj misi 29. lipnja bio spominjan i Pavao.

SVETI PETAR

Bio je ribar, vjernik židovske vjere, rodom iz gradića Betsaide, sjeverno od Galilejskog jezera, a živio je u kući u blizini jezera u Kafarnaumu.

Prema evanđeljima, Petra je Isus zapazio dok je lovio ribu i rekao mu: »Pođi za mnom…učinit ću te ribarem ljudi.« Zvao se Šimun, dok ga Isus nije prozvao Petar, što na grčkom znači Stijena, kako bi označio njegovu vodeću ulogu u Crkvi. To se dogodilo nakon što je Isus upitao apostole: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«, a Petar mu je rekao: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga Živoga.« Petar je kasnije postao i rimski biskup i prvi papa. Postao je jedan od dvanaest apostola, kao i njegov brat Sveti Andrija. Petar je bio i jedan od prvih svjedoka praznoga Isusovog groba nakon uskrsnuća, te jedan od onih kojima se uskrsli Krist najprije ukazao.

Djela apostolska izvješćuju da je Petar bio prisutan kod silaska Duha Svetoga o prvim Duhovima te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. U toj se knjizi također čita kako je liječio bolesnike, pa su ih ljudi iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih i budu izliječeni.

Zbog svog propovijedanja bio je bačen u tamnicu. Herod Antipa htio ga je drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe, no Petra je anđeo između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega. Petar je potom otišao iz Jeruzalema i tako se spasio.

Potaknut viđenjem, odlazi u Cezareju rimskom građaninu Korneliju, ulazi u njegovu kuću, makar to po židovskom zakonu nije smio, te mu navjšećuje evanđelje. U Djelima apostolskim to je prikazano kao važna prekretnica u kršćanstvu, budući da je tako prvi put ono izašlo izvan židovskoga kruga.

Petar je propovijedao i u Antiohiji, a osobito je važna bila njegova uloga na prvom jeruzalemskom apostoslokom saboru, kad je odlučeno da se od pogana koji prijeđu na kršćanstvo neće tražiti da obdržavaju sav židovski zakon.

Zbog njegovog boravka u Antiohiji tamošnja ga Crkva vidi svojim prvim biskupom i zaštitnikom Antiohijskog patrijarhata. Drevna kršćanska predaja govori o Petrovu boravku u Rimu, gdje je bio prvi biskup carskoga grada. Ondje je oko 64. godine podnio i mučeništvo. Bio je osuđen na smrt razapinjanjem na križu, no budući da se nije smatrao dostojnim smrti jednake Isusovoj, tražio je svoje mučitelje da križ okrenu naopako, što je i učinjeno. U kršćanskoj ikonografiji sv. Petra se prikazuje s ključevima neba u ruci. Ponekad ga možemo vidjeti kako u ruci drži ribu. Zaštitnik je Crkve i Rima. Pod njegovom su zaštitom također i pape, ribari, pekari, urari, zidari, mesari, graditelji mostova i brodova. Mole mu se i utječu gladni.

Na njegovu grobu izgrađena je najpoznatija crkva kršćanskog zapada, veličanstvena bazilika Svetog Petra.

SVETI PAVAO

Rodio se prema predaji oko 5. godine po Kristovu rođenju u Tarzu, glavnom gradu pokrajine Cilicije, na jugu Male Azije. Roditelji su mu dali ime Savao (Šaul) Latinsko ime Pavao uzeo je vjerojatno za boravka na Cipru. Bio je židovski student Talmuda, izučio je zanat za izrađivača šatora. Kao vjerni Židov, progonio je kršćane, te je bio prisutan pri ubojstvu sv. Stjepana.

Na putu u Damask, kamo je krenuo uhititi grupu kršćana, doživio je viđenje, oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi : ”Savle, zašto me progoniš? ” To iskustvo je na njega tako utjecalo, da je prihvatio kršćanstvo, dao se krstiti u Damasku i počeo naviještati Evanđelje.

U Jeruzalemu su u početku bili sumnjičavi prema njemu, dok se nisu uvjerili da se stvarno obratio. Putovao je po Maloj Aziji, Grčkoj, istočnom Sredozemlju, te je na kraju stigao do Rima. Obično se govori o njegova četiri misijska putovanja. Na njima je najprije ulazio subotom u sinagoge te Židovima naviještao evanđelja, a kad ga oni ne bi prihvatio, onda se obraćao i poganima.

Njegove poslanice, koje je pisao u pojedinim mjesnim Crkvama, odgovarajući na njihove konkretne probleme postale su sastavni dio Novog zavjeta.

Jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je “Hvalospjev ljubavi” iz Prve poslanice Korinćanima, a teološki je osobito pogata Poslanica Rimljanima.

Pavao i sam u Poslanici Rimljanima spominje svoju nakanu da nastavi putovanje do Španjolske. Premda iz njegovih spisa nemamo potvrde da se to putovanje zaista i dogodilo, tradicija govori da je on i ondje navijestio evanđelje. U Rimu je bio u zatočeništvu, a predaja govori i o mučeničkoj smrt na koju ga je kao i Svetog petra osudio Neron. U Rimu mu je 65. godine mačem odrubljena glava. To je vjerojatan podatak budući da je Pavao za sebe izjavljivao da je rimski građanin, pa je tako bio i pogubljen na način kako su se pogubljivali punopravni građani Rima .

Svetoga Pavla u slikarstvu se prikazuje s mačem u ruci, jer mu je mačem odrubljena glava,ili s knjigom svojih poslanica u rukama. Zaštitnik je novinara, pisaca, glasnogovornika, biskupa i misionara.

ČITANJA