29. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 14.10.2018

Današnja liturgija govori o moći, autoritetu, te o služenju i službama. Gdje postoji ljudsko zajedništvo, tu je i vlast. Sveto pismo govori da je svaka vlast od Boga (Rim 13, 1). U Crkvi je hijerarhija, sveta vlast koja se dobiva polaganjem ruku. Mora vladati, sazivati i voditi zajednicu, ali nadasve služiti, spasiti je. Tako su vladanje i služenje dvije poglavite crte u Crkvi. Isus nije protiv toga da netko u Crkvi bude najveći, “prvi”, ali to svoje dostojanstvo mora vršiti u služenju, biti sluga sviju. Veličina čovjeka nije u tome da bude moćan, utjecajan, nego da bude ljudima pomoć, povjerenje, radost kako nam je Isus životom i riječju pokazao.

Prvo čitanje (Iz 53, 10-11) donosi četvrtu pjesmu o Sluzi Patniku. U ovoj pjesmi prikazana je prerana i nasilna smrt Sluge, a vjernička zajednica pokojnički priznaje da su je njegove rane izliječile, da je Bog na njega stavio bezakonje svih ostalih. U našem današnjem odlomku riječ je o Sluginoj pobjedi i proslavi po smrti podnesenoj u prilog svima. U patnjama otkrivamo Božju ljubav. Taj paradoks ostvaren je u potpunosti u Kristu. I naše patnje ako su s Kristom podnesene, postaju otkupiteljske, imaju pomirbenu vrijednost. To je jedini odgovor na bolno pitanje: Zašto ljudi trpe.

Drugo čitanje (Heb 4, 14-16) Poslanica Hebrejima puna je utjehe, ohrabrenja, bodrenja. Prvi kršćani, posebno obraćenici iz židovstva, nalazili su se u teškoj pustinji: napustili su svoje predaje, hram i žrtve i svoju zemlju. To je mučno. Što su za to dobili? Pisac im veli: neizmjerni nadomještaj: Isusa, Velikog svećenika koji prodrije u nebesa.

Evanđelje (Mk 10, 35-45)

Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, braća su koji su ostavili oca i ribarske mreže te pošli za Isusom. Prema Markovu izvještaju oni traže da sjede Isusu s desna i s lijeva u njegovoj slavi. Time ispovijedaju vjeru da je Isus Mesija, da po njemu Bog uprisutnjuje svoju vladavinu te da će posljednja faza Božjeg kraljevstva biti eshatonska gozba za sve narode. U ono doba kod svečanih gozba uzvanici su jeli ležeći na prostirkama, po trojica na jednoj. Najčasniji gost bio je u sredini. Njemu s desna i s lijeva na istoj prostirci ili ležaljci bili su najčasniji uzvanici. To traže Zebedejevi sinovi za sebe u Isusovoj eshatonskoj gozbi. Isusu je to povod da učenicima još jednom iznese pouku o veličini služenja

Isus govori o sebi kao Sinu čovječjem u perspektivi muke kojoj ide u susret. Ona će biti posljedica njegova služenja ljudima. Budući da je svojim postupcima objavljivao Božju ljubav prema grešnicima, vjerski poglavari spremaju mu nasilnu smrt. On ne kani mijenjati svoj stil djelovanja te je spreman i dalje »dvoriti« grešnike, bolesne, zapuštene članove naroda Božjim milosrđem. U svijesti da ga čeka nasilna smrt Isus se poistovjećuje sa Slugom patnikom iz Izaijine knjige. Kao što je Sluga svoj život dao »kao otkupninu za mnoge«, tako će dati i Isus. Ovo znači da Isus raspeti i uskrsli daje izbavljenje koje »mnogi« ne mogu pribaviti vlastitim snagama.

MISNA ČITANJA

MISIJSKA NEDJELJA

Ova nedjelja, kao pretposljednja nedjelja u mjesecu listopadu, misijska je nedjelja.

MISIJSKA NEDJELJA dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926.g. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge.

Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno.

Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe. Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život.

Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.

I u Republici Hrvatskoj djeluje Nacionalna uprava za Papinska misijska djela – ustanove katoličke crkve koja pomaže djelovanje misionara u siromašnim i nerazvijenim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Više o Papinskim misijskim djelima možete doznati na web stranici www.misije.hr.

Za misijsku nedjelju Papa uvijek vjernicima šalje svoju misijsku poruku, u kojoj tumači neku misijsku temu. Ovogodišnju poruku možete pročitati ovdje.