DOŠAŠĆE

od Kristina na 23.11.2014

Četiri nedjelje prije Božića započinje razdoblje DOŠAŠĆA. Započinje nedjeljom koja pada najbliže 30. studenom, blagdanu Sv. Andrije, traje četiri tjedna i završava na Badnjak. Četiri nedjelje simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina, a s njom i naš godišnji put prema Božiću.

Liturgijska godina

Liturgijska godina slavi otajstvo Kristovo od utjelovljenja i rođenja do uskrsnuća, uzašašća, do paruzije, dolaska, a nedjeljna biblijska čitanja u novoj liturgiji obuhvaćaju tri susljedna godišnja kruga.
Svaki je krug najizrazitije označen po jednim sinoptičkim evanđeljem: GODINA A – Matejem, GODINA B – Markom, GODINA C – Lukom. Ivanovo se evanđelje prigodno umeće u sva tri kruga, najljepše u u uskrsno vrijeme kada se čitaju tzv. Oproštajne besjede Isusove.

Prvom nedjeljom došašća ove godine ulazimo u liturgijsku godinu B.

Značenje došašća

U vremenu Došašća idemo u susret Onome koji dolazi osloboditi i spasiti svoj narod. Došašće, advent (lat. ad venio – doći) vrijeme je čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodinovog dolaska.

Crkva se spominje trostrukog Božjeg dolaska u našu povijest :

-> Isus Krist, Mesija, očekivan od izraelskog naroda, došao je kao Spasitelj i rodio se u Betlehemu.
-> Krist i danas dolazi – po otajstvima – i postaje nazočan u životu koji se ostvaruje u ljubavi.
-> Krist će opet doći u slavi kao Kralj i pokazat će svima kako je ljudska povijest imala smisla u svim svojim pozitivnim stremljenjima.

Svi ovi različiti Gospodinovi dolasci koji se protežu na čitav naš život sve do konačnoga susreta s njime u slavi primaju svjetlost, nadahnuće i svoje pravo značenje u Kristovu prvom i povijesnom dolasku u tijelu među nas ljude na dan Božića.

Zato osnovni stav kršćanina u vremenu Došašća treba biti vjera, i to ne vjera koja prihvaća samo niz istina, već vjera koja je sposobna uočiti otajstvenu Gospodinovu nazočnost u sakramentima i u životnom svjedočenju svakog kršćanina. Bez te vjere nemoguće je stvarno slaviti Gospodinov sadašnji dolazak, jer sve ono što u liturgiji obavljamo bez toga bi bilo samo izvanjsko i stvar običaja.

Isus je primjerom svog života i svojom riječju usadio u ljudska srca klicu istine, ljubavi i mira. Stoga nam početak nove liturgijske godine pruža priliku da se ponovo ispravno usmjerimo prema Bogu, da svoj život osmislimo da sve svoje sile uložimo u trud kako bismo postigli konačni cilj. Nema čovjeka na zemlji koji nije u neprestanoj opasnosti da zastrani s pravog životnog puta. Nema grijeha koji svaki čovjek nije sposoban učiniti. Neće ga počiniti samo ukoliko je toga svjestan i prema tome koliko se čuva i ispravlja, koliko uz pomoć milosti Božje dobrom nadvlada zlo.

Obilježja vremena došašća

Vrijeme predanog i radosnog iščekivanja – to je došašće kao četverotjedno razdoblje na početku liturgijske godine.
Boja misnog ruha je pokornička, ljubičasta.

Molitve i čitanja govorit će i o pokori. Ali taj post i pokora imaju obilježje radosne priprave.

Sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, Elizabeta i Zakarija.

Vrijeme iščekivanja treba nam proteći radno, živeći i radeći za bolje društvo, kada će nam se otkriti u punini Božja ljubav i smisao ljudske sudbine. Stoga vrijeme Došašća budi u ljudskim srcima nadu prožetu radošću. Ono uklanja svaku potištenost i očaj iz naših srca te daje poleta svim ljudskim naporima, svemu ljudskom radu i zalaganju za bolji i novi svijet prožet Duhom ljubavi.

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)

ČITANJA
Iz 63,16-17.19; 64,2-7;
1Kor 1,3-9;
Mk 13,33-37

Prva dva tjedna došašća imaju  za cilj usmjeriti naš pogled prema onome što je srž naše vjere – prema Kristovom ponovnom Dolasku.

Prvo čitanje (Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 2b-7)

Prorok moli Gospodina, vapi  da Bog siđe među ljude koji lutaju krivim putevima. Srca su im otvrdnula i Boga se više ne boje. Gospodin se buni, jer narod stalno protiv njega griješi, ali Bog pomaže dobrima. Dakle, često nam izgleda da je Bog daleko od nas i od našeg svijeta. A ipak, on je naš milosrdni Otac i ne želi nas napustiti. Naši grijesi nas dijele od njega. Ali on je uvijek kadar razderati zastor, koji nas od njega dijeli i očitovati se našim očima. Od nas se traži vjernost i otvorenost njemu – Ocu nebeskom.

Drugo čitanje (1Kor 1,3-9)

Pavlove Poslanice  vrlo su jasne, sadržajno bogate i stilski vrlo svečane. Na početku Poslanice stoji tipičan Pavlov pozdrav: „Braćo! Milost vam i mir.“ Što znači: želim vam naklonost Božju i s njom sva dobra za ovaj i budući život. Pavao zahvaljuje Bogu na njegovoj milosti koju je dao ljudima u Korintu da ih može poučavati u Isusu Kristu, o njegovoj riječi i njegovu djelu. Njihov kršćanski život učvršćuje ih u iščekivanju Objavljivanja Isusova: „On će vas učiniti i postojanima do kraja…u Dan Gospodina našega Isusa Krista. Kad Sin dođe u Dan Gospodnji, treba nas zateći besprijekorne. No, Pavlove riječi jasno kažu: „On (Bog) će vas učiniti i postojanima…“ To znači da je naše djelo prihvatiti i potpomognuti Božje djelovanje u nama. Zapravo, temelj „mira“o kojemu govori početak ove Poslanice, je Božja vjernost nama – njegovo ustrajno milosrđe.. Konačni naš cilj jest – zajedništvo sa Sinom Božjim, Isusom Kristom našim Gospodinom.

Evanđelje (Mk 13, 33-37)

Ovonedjeljno Evanđelje uzeto je iz završnice Isusova eshatološkog govora. Isus u tom govoru vrlo uporno ponavlja riječ: „Pazite! Bdijte!“ – To je zapovijed Došašća! On priča svojim učenicima prispodobu o gospodaru koji polazeći na put, povjeri svoju kuću i cijelu upravu svojim slugama…“svakom svoj posao, a vrataru zapovijedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći…ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.“ Ova priča koja govori o pojmu bdijenja, čekanja, dolaska, govori prvenstveno o temeljnom pojmu došašća.

Isus nas želi naći: čista srca, mirne savjesti, radosne i pune ljubavi.

Budnost općenito označava cjelokupnu kršćansku angažiranost, u svom poslu, u Crkvi, u vjeri, te u odnosu prema drugom čovjeku s poštovanjem i ljubavlju. To znači činiti dobro sebi i drugima – cijelom svijetu. Crkva oduvijek vjeruje da će Isus na vidljiv način doći ponovo pred sve narode svijeta i da će ga svi moći vidjeti. To će biti i završni čin povijesti spasenja, njezino dovršenje. Dovršenje povijesti naziva se „posljednjim stvarima“ (grč. eshaton), a Isusove riječi i govori koji na to upućuju zovu se eshatološkim govorima, to jest „konačnim posljednjim vremenima.“ Sva je povijest kršćanstva okrenuta prema tom drugom dolasku.  Svatko od nas u svom osobnom rastu vjere „iščekuje njegov slavni dolazak!“