29. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

od Kristina na 15.10.2017

ČITANJA:
Iz 45,1.4-6
1 Sol 1,1-5b
Mt 22,15-21

Liturgija današnje nedjelje govori u političkom vidu kršćanskoga života. Kršćani se moraju zanimati za politička zbivanja društva u kojem žive. Evanđelje vjernika ne odvlači od njegove društvene i političke zauzetosti i angažiranosti, nego ga baš na tom polju poziva na posebnu odgovornost i svjedočenje.

 

Prvo čitanje (Iz 45,1.4-6)

Ovo čitanje dio je propovijedi proroka Izaije u babilonskom sužanjstvu. Kir je bio perzijski kralj koji je počeo osvajati dijelove Male Azije. Prosvijetljen Božjim nadahnućem, Izaija je vidio je da će Kir jednog dana pokoriti i Babiloniju te i Židovima dopustiti da se vrate u domovinu iz koje su silom odvedeni. Iako je Kir poganski vladar, prorok ga naziva Božjim pomazanikom zato što ruši tiranske vladare i sprema pad Babilonije. Njime će se Bog poslužiti da svoj narod ponovno izbavi iz ropstva. Kako god pojedine države bile neuništive, posljednju riječ u povijesti ima Bog. Iz ovog čitanja proizlazi da je za vjernike život unutar države povijesna zbilja od koje Bog ne izuzima nikoga. Ipak bi u uključenosti u državu vjernici trebali vidjeti Božje vrhovništvo nad vladarima i podložnicima, bez obzira da li za vladarsku “klasu” neko biva predodređen time što je rođen u vladarskoj obitelji ili biva izabran voljom građana koji ga na sljedećim izborima mogu opozvati. Bog je jamac pravde i mira pa bi državljani trebali u skladu s vrhovništvom Božjim postavljati i skidati svoje odgovorne .

Drugo čitanje (1 Sol 1,1-5b)

U ovom dijelu poslanice Solunjanima Pavao zahvaljuje Bogu za vjernike što su ustrajali u vjeri i najavljuje da i iz daljine za njih posreduje kod Boga svojim molitvama. Vjera, ljubav i nada tri su kršćanske temeljne kreposti iz kojih teku ispravni odnosi prema Bogu i ljudima. Tko vjeruje Bogu, uzvraća mu ljubavlju i nadom. Tko vjeruje u Boga, s ljubavlju i vjerničkom nadom prihvaća ljudsku braću i sestre. Pavao za Solunjane kaže da im je vjera djelotvorna, ljubav zauzeta, nada postojana. To znači da zadire u zbiljski život, nije puka teorija. Sve tri vjerničke temeljne vrline ukorijenjene su “u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim”.

Evanđelje (Mt 22,15-21)

U evanđelju nemamo puno podataka o Isusovu stavu prema državi uopće, a onda prema državnosti vlastitog naroda koji je bio silom uključen u veliko Rimsko Carstvo. Isusova riječ danas omogućuje da otkrijemo evanđeoski temelj političke angažiranosti i društvene odgovornosti vjernika. Zahtijevajući da ljudi daju caru carevo, a Bogu Božje, Isus priznaje činjenicu da države postoje te da mogu osiguravati mir i pravdu svojim građanima. Isus nam jasno govori da se carevo kraljevstvo i Božje kraljevstvo uzajamno ne isključuju već nadopunjuju. Stoga Isusov učenik može, u isto vrijeme, djelovati i na jednom i na drugom području. Svoje obveze prema državi vršimo kao vjernici, svjesni svoje ovisnosti o Bogu i upućenosti Bogu. Isus nije za Crkvu kojoj bi država zapovijedala, ali ni za državu kojoj bi Crkva diktirala državno uređenje.

____________________________________________________________

MISIJSKA NEDJELJA

Ova nedjelja, kao pretposljednja nedjelja u mjesecu listopadu, misijska je nedjelja.

MISIJSKA NEDJELJA dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926.g. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge.

Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno.

Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe. Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život.

Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.

I u Republici Hrvatskoj djeluje Nacionalna uprava za Papinska misijska djela – ustanove katoličke crkve koja pomaže djelovanje misionara u siromašnim i nerazvijenim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Više o Papinskim misijskim djelima možete doznati na web stranici www.misije.hr.

Za misijsku nedjelju Papa uvijek vjernicima šalje svoju misijsku poruku, u kojoj tumači neku misijsku temu.

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017.