VELIKI TJEDAN

od Kristina na 05.04.2020

VELIKI ILI SVETI TJEDAN vremensko je razdoblje od Cvjetnice do Uskrsa.

U bogoslužju je cijeli tjedan prožet uspomenom na Isusovu muku. Svaki dan toga tjedna zove se veliki, a posebno su posljednja tri dana (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota) prožeta najvećim događajima Isusova života i njegovih djela za spasenje svijeta. To su muka, smrt i uskrsnuće. Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.

VELIKI ČETVRTAK

Veliki četvrtak dan je Isusove posljednje večere. Tim danom Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.

Na Veliki četvrtak Isus je sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.

Na ovaj dan nema dnevnih sv. misa, jedino se slavi misa Večere Gospodnje koja je godišnji spomen- čin ustanovljenja svih naših euharistijskih slavlja. U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro ovoga dana slavi liturgiju sa svim svećenicima svoje biskupije. Tada se blagoslivlja bolesničko i katekumensko ulje, a posvećuje se također i krizmano ulje, te ulje za ređenje svećenika. Nakon biskupove propovijedi svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju da će vjerno obavljati prihvaćenu službu. Na Veliki četvrtak slavimo i spomen Kristov na uspostavu Svetoga Reda. To je dakle i dan svećenika.

Navečer se slavi euharistija u svim crkvama. Nakon Ivanova izvještaja o Isusu koji za vrijeme Večere pere učenicima noge, sam predvoditelj slavlja pere dvanaestorici odabranih noge i tako podsjeća sve okupljene da je euharistija upućena na život – bratsku ljubav svih kršćana koju trebaju širiti u svijet. Tada po posljednji put sviraju orgulje i zvone zvona, a koja će se tek ponovno oglasiti na vazmenom bdijenju. U toj dubokoj tišini vjernik ima prigodu razmisliti o veličini žrtve koju je Isus učinio za svakog čovjeka ponaosob, ali i o nadi u uskrsnuće koja je duboko utemeljena u svakome vjerniku.

Misna čitanja Velikog četvrtka pročitajte ovdje

VELIKI PETAK

Na veliki petak ne slavi se misno slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci.

Obavezan je post za sve osobe od 18 do 60 godina. Taj post nije korizmen, odnosno pokornički, već vazmen, jer govori o življenju prijelaza iz muke u uskrsnuće.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja.

Bogoslužje ovog dana sastoji se od službe riječi sa središtem u muci Isusovoj po Ivanu, zatim od klanjanja križu i od pričesti hostijama koje su posvećene dan ranije. Obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili pak klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji vrhunac svake godine je Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak službe riječi.

Drugi dio liturgije Velikoga petka obilježen je klanjanjem križu. Posljednji dio obreda ovoga dana jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupa pričesti. Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

Obredna čitanja Velikog petka pročitajte ovdje

VELIKA SUBOTA

Od obreda Velikoga petka kroz cijelu Veliku subotu Crkva ‘šuti’. Navečer se vjernici okupljaju na bdijenje.

Obred Vazmenoga bdijenja sastoji se od službe svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom; službe riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja; krsne službe s litanijama svih svetih, blagoslovom vode, krštenjem odraslih ili obnovom krsnih obećanja; euharistijske službe pod kojom novokršteni donose misne darove te prvi put blaguju Tijelo Kristovo.

Vazmeno bdijenje počinje službom svjetla kako bismo doživjeli da smo djeca svjetla i da idemo za Kristom – Svjetlom svijeta, kako je zapisao već sveti Ivan Evanđelist: “Ja sam svjetlo svijeta, tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život” (Iv 8,12). Dok su u Crkvi ugašena svjetla, svećenik pred crkvom blagoslivlja oganj. Na žaru blagoslovljenoga ognja pali se uskrsna svijeća. Na tu svijeću upisuju se znakovi našega spasenja po Kristu koji je jučer i danas naš Početak i Svršetak, Alfa i Omega; Njegova su sva vremena i vjekovi po sve vjekove vječnosti. Amen. Dok svećenik izgovara riječi “Krist jučer i danas”, urezuje okomitu crtu, a dok izgovara riječi “Početak i svršetak”, urezuje vodoravnu crtu i tako ureže znak križa. Iznad okomite crte upisuje slovo Alfa, a ispod iste crte slovo Omega. Dok izgovara riječi “Njegova su vremena, …, po sve vjekove vječnosti. Amen.” urezuje brojeve tekuće godine u sva četiri kuta križa.

Nakon što je svećenik uresio svijeću simbolima naše vjere i spasenja zapali je uz riječ: “Svjetlo slavno uskrsnulog Krista raspršilo tmine pameti i srca”. Slijedi iščekivanje Svjetla uskrsne svijeće u crkvi. Na poklik “Svjetlo Kristovo” odgovara se “Bogu hvala”. Polako se od Velike svijeće pale one vjerničke koje raspršuju tamu u crkvi i unose toplinu u srca prisutnih. Ovo paljenje svijeća na Uskrs označava našu povezanost s Kristom ostvarenu po sakramentu krštenja i drugim sakramentima.

Trostruki usklik izraz je velike čežnje i potvrda predanja Kristu – Svjetlu života. Cijela je crkva osvijetljena i radost sjaji na licima vjernika, nema tame, nema straha jer sve je pobijeđeno dolaskom Krista koji nas rasvjetljuje, otvaraju se oči da bismo prepoznali prisutnog Gospodina koji daruje život svima. Blagoslov je sišao na sve.

Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju je vrhunac Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju. Euharistija ostvaruje prisutnost Krista pod prilikama kruha i vina, koji je među nama prisutan u svakodnevnom životu kao Uskrsli, a posebno u svakom euharistijskom slavlju kada nam daje samog sebe za naše suobličenje njemu proslavljenom.

Čitanja vazmenog bdijenja pročitajte ovdje