Od Uskrsa do blagdana pedesetnice – Duhova sedam je nedjelja. Sve se one zovu Uskrsne ili Vazmene nedjelje. Druga vazmena nedjelja naziva se još i bijela nedjelja iz dva povijesna razloga: prvi je taj da su odrasli novokrštenici sudjelovali u misnom slavlju u vazmenom tjednu u bijeloj krsnoj odjeći te je svečano odlagali na uskrsnu subotu ili danas, a drugi je da se od 7. do 11. stoljeća na osminu Uskrsa slavila godišnjica krštenja onih koji su kršteni prethodnog Uskrsa .
U uskrsno se vrijeme umjesto čitanja iz Staroga zavjeta, u sve nedjelje, čitaju Djela apostolska. Ta čitanja nam govore kako je intenzivno i u ljubavi živjela prva Crkva, od uskrsnog događaja. Druga čitanja se, ove godine B, uzimaju iz Poslanice svetoga Ivana apostola. U središtu ove poslanice nalazi se intimno zajedništvo Boga i čovjeka po Isusu Kristu, što je temelj međusobnog zajedništva kršćana. I evanđelja uskrsnih nedjelja, osim 3., su Ivanova.
Prvo čitanje – Dj 4, 32-35
Današnje prvo čitanje Djela apostolskih govori o životu prve Crkve, o prvim jeruzalemskim kršćanima koji su bili jednog srca i jedne duše te u znak zajedništva od materijalnih dobara dijelili svakome u zajednici koliko mu je trebalo. Oni su u tome nasljedovali Isusa koji se nije dao zarobiti od materijalnih dobara, prihvaćao materijalnu pomoć dobrih ljudi i tražio da njegovi sljedbenici stječu trajne prijatelje prolaznim blagom. Uskrsna vjera stvara zajednicu, gradi Crkvu. To je zajednica koja gaji zajedništvo: po duši i srcu, a ne po zapovijedi ili nekoj izvanjskoj snazi i sili. Vjera ih je spajala. Po vjeri u Isusa Krista pripadali su jedni drugima bez sebičnosti, kako u duhovnom, tako i u materijalnom smislu. Sve što su posjedovali bilo im je zajedničko. Nitko među njima nije oskudijevao, jer oni što su posjedovali imanja, prodavali su ih i novac donosili apostolima. A oni su dijelili svakome koliko im je trebalo. Zajednica je dakle, bila misionarska. Bit misijske propovijedi i svjedočenja bila je Kristovo uskrsnuće, velika novost, blagovijest o novom svijetu i novim odnosima među ljudima.
Drugo čitanje – 1Iv 5,1-6
Odlomak Prve poslanice svetoga Ivana apostola uvodi nas u bit naše kršćanske vjere, u Krista: „Isus je Krist.“ To znači, da je Isus onaj kroz vjekove navješćivan po prorocima: Mesija, Božji Pomazanik i Poslanik. I ne samo to, nego… „od Boga je rođen.“ On je Sin, Boga Oca, a prema tome i sam je Bog. Ali, Isus je i čovjek – Bogočovjek, a to znači: On je i naš brat. Ivan proglašava da su od Boga svi koji vjeruju da je Isus Krist. Unutarnja združenost Isusa s Bogom bitna je za njegovu otkupiteljsku službu. Tko to vjeruje, prihvaća Isusa za Krista. Takvom vjerom pobjeđuje svijet kao što je i Krist pobijedio oprostivši s križa mučiteljima i ustavši na novi život. Uskrsna Kristova pobjeda nastavlja se u našoj izdržljivosti i ustrajnosti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Evanđelje – Iv 20,19-31
U današnjem evanđelju apostol Ivan očituje vjeru u Isusa Krista, Uskrsnuloga. Prema Ivanovu zapisu, Isus se najprije ukazao učenicima prvoga dana po suboti, pa zatim osmoga dana, kada je bio nazočan i Toma. Ta kronologija učvrstila je vjeru prve kršćanske zajednice u vjeru i svjetlost, u ljepotu i važnost dana Gospodnjeg, tj. nedjelje, prvoga, odnosno osmoga dana u tjednu, u odnosu na subotu. Do tada su Židovi poštivali subotu, kao što je to propisivao Stari zavjet. Sada uskrsnuli Gospodin dolazi k svojima u prvi dan po suboti. Zato će kršćanska nedjelja postati sveti dan susreta s uskrslim Kristom, dan Gospodnji. Isus je dahnuo u apostole, darovao im obećani mir i Duha Svetoga te ih tako osposobio i zadužio da ljudima opraštaju grijehe. Time ih je učinio dionicima novoga života u koji je ušao uskrsnućem i poslao ih da propovijedanjem, krštenjem i slavljenjem ostalih sakramenata čine ljude dionicima tog istog života.
Isusove riječi upućene Tomi : „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ upućene su i svima nama- pozvani smo Bogu dati jedini mogući dar ovdje na zemlji: vjerovati u njega malo prije nego ga vidimo; vjerovati u nebo prije nego u njega trebamo ući.
