17. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 22.07.2012

Ove i četiri sljedeće nedjelje središte razmatranja biti će šesto poglavlje Ivanova evanđelja  koje govori o  Isusu kao kruhu s neba za život svijeta. Nakon čudesnog umnoženja hljebova Ivan donosi dugački govor o kruhu života. U samom događaju čudesne gozbe za mnoštvo ljudi u nenastanjenu kraju evanđelisti vide najavu euharistije kao gozbe i spomen čina Isusove smrti i uskrsnuća. Tako ćemo kroz pet tjedana imati priliku pod misom razmatrati povezanost Euharistije i Crkve s različitih aspekata.

Prvo čitanje (2 Kr 4, 42-44)

Knjige o Kraljevima donose vjersku poruku: izlažu prilike i poteškoće kraljevstva Božjega na zemlji. Prorok Elizej prikazan je kao najveći čudotvorac Starom Zavjetu. Uz opisana mnoga njegova čudesa, postoji skupina pripovijesti koja se odnosi na hranu i piće, točnije na kruh i vodu. Kruh i voda su osnovne tvari za održavanje fizičkog života. Tamo gdje ima kruha i vode, bit će i života. A onaj tko daje kruh i vodu, daje zapravo život, a to je Bog –  Bog vode i kruha, Bog života. U  današnjem 1. čitanju prorok Elizej umnaža kruh. To je znak Božje ljubavi prema svome narodu. To znači da Bog daje i umnaža kruh, te da tako svojom ljubavlju omogućuje da svijet preživi. Elizej služi narodu snagom Božjom koju nosi u sebi. Ovo čudesno umnažanje kruha, proroka Elizeja, ima mnogo literarnih sličnosti s čudesnim umnažanjem kruha iz Isusova života.

Drugo čitanje (Ef 4, 1-6)

Apostol Pavao Poslanicu Efežanima upućuje da ih utvrdi u vjeri i očuva od krivovjerja. Poučava ih da je Krist središte i svrha otkupljenog stvorenja. A temeljna misao čitave poslanice je povezanost svih otkupljenih u Crkvi – Kristovu tijelu. Cijela poslanica razvija misao o Kristu koji preporađa i pod svojom vlašću objedinjuje stvoreni svijet, iskvaren i razdvojen grijehom, da ga nanovo privede Bogu. Današnje 2. čitanje Pavlove Poslanice Efežanima upućuje na jedinstvo. Crkva je zajednica različitih osoba, zasnovana na Bogu. Za jedinstvo u Crkvi potrebno je puno truda i ljubavi. Pavao ističe tri temeljne kršćanske vrline za izgradnju zajedništva: poniznost, blagost, strpljivost. Evanđelje potvrđuje da su to Kristove vrline. Za očitovanje kršćanske ljubavi, kršćani su pozvan ‘držati do bližnjih’ s iskrenom pouzdanošću, više nego do sebe samih. U ljubavi prema bližnjemu i Bogu u srcu kršćanina oblikovan je „poziv nade“ u kojoj pozvani žive.

Evanđelje (Iv 6, 1-15)

U današnjem Ivanovu evanđelju Isus umnaža i pretvara. Umnaža kruh, umnaža hranu da nahrani gladno mnoštvo. To umnažanje kruha navještaj je čuda koje Isus čini za svoj narod. U 1. čitanju prorok Elizej umnaža kruh. I to je čin Božje ljubavi prema svome narodu.

Isusovo umnažanje i euharistijska pretvorba pokazuju da materijalno i životno važno; kao što su kruh i vino, mogu postati i biti ‘znakom’ Božje nazočnosti. Isus za umnažanje uzima samo kruh i ribe.

Naglasak nije na činjenici “kako” je On umnožio kruh. Naglasak je  na euharistijskoj vrijednosti čuda. Umnažanje kruhova i riba nam pokazuje ono što Bog može učiniti za nas. Ali, kada smo zainteresirani za “kako“ obično  zaboravljamo  ovu stranu Božje snage. Kada pomislimo na “kako”, dolazimo licem u lice s nemogućim. Čudo je  moguće kada mi, tko god bili i što god imali dođemo Gospodinu. On će učiniti čuda iz onoga što smo mu se usudili povjeriti. Rezultat je da što god Bog učini biti će dovoljno i za nas i za druge.

Čudo umnažanja je istodobno potvrda tko je Bog i što može biti. Hranjenje  5000 ili 15000 ljudi je doista čudo, ali u tom čudu vidljiv je i ljudski napor  jer je čudo od srca. Najveće od svih čuda je euharistija. Kako bi shvatili njezinu bit, Krist počinje s onim što možemo vidjeti: hrana. Hrana, osnovna ljudska potreba, uvijek se može dijeliti. Isus je radio svoje najbolje  čudo kroz hranu, a sada će to učiniti po Euharistiji.

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: