28. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 04.10.2015

ČITANJA :
Mudr 7, 7-11
Heb 4, 12-13
Mk 10, 17-30

Mudrost je dar Božji koji se očituje na raznim životnim područjima pravedna čovjeka. Ona je više krepost, nego sposobnost. Zato je čovjek svojom voljom mora tražiti, moliti i izboriti. Ona nije ništa drugo nego vjernost Bogu, poštivanje Božjih zakona i prilagodba njegovoj mudrosti kojom je uredio ovaj svijet.

Prvo čitanje – Mudr 7,7-11
Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.

Prvo čitanje donosi riječi židovskog mudraca koje stavlja u usta Salomona, po židovskoj predaji najvećeg mudraca, koji poručuje da je najveća vrijednost božanska mudrost, koja uistinu čini čovjeka sretnim i bogatim. Mudrost je pravilan odnos čovjeka prema Bogu, da bude otvoren i raspoloživ, da može vladati svijetom. Samo mudrost vodi u život, sreću, blaženstvo. Mudrost je dar Duha. Za kršćanina Isus je utjelovljena, učovječena mudrost, mudrost križa, Božja mudrost.

Drugo čitanje – Heb 4,12-13
Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.

Poslanica Hebrejima otkriva nam narav biblijske riječi: ona je živa i djelotvorna, to je riječ Boga živoga. To je objaviteljska riječ: ostvaruje obećanje, spasenje i “počinak”. Ako nije prihvaćena, postaje prijetnja i kazna. Božja riječ je snažna (Iz 55, 11), proroke preobražava i čini ih svjedocima Božje prisutnosti. U Isusu postaje utjelovljena. I u svakome koji se opredijeli za Kraljevstvo.

Evanđelje – Mk 10,17-30
Što imaš, prodaj i idi za mnom!

Ovonedjeljno Evanđelje donosi zgodu o bogatašu koji vrši sve zapovijedi ali od Isusa kao uglednog rabina traži sigurniji put za ulazak u kraljevstvo nebesko. Isus mu predlaže da proda imanje, razdijeli novac konkretnim siromasima koje pozna u svojoj okolici i pode za njim koji je spreman u svemu vršiti volju Božju. Isus ne proglašava bogataše prokletima niti društvene siromahe blaženima, nego naglašava kako se treba solidarizirati sa siromasima, braniti njihova prava; kako istinita sreća nije u posjedovanju nego u davanju. Isus traži nenavezanost na ono što prolazi. Nije to mržnja, obescjenjivanje ovozemnih vrednota, nego njihovo pravo vrednovanje: koristiti ovozemna dobra da usrećujemo potrebne i siromahe, i pribavimo tako vječnu sreću.

Glavna pouka cijelog prizora je da materijalno blagostanje može biti smetnja za učenički hod za Isusom te da su blagodati učeništva neizmjerno veće od žrtava.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: