4. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na 24.01.2016

Liturgija ove nedjelje usredotočena je na službu proroka.

Prorok je poslanik Božji, nositelj riječi Božje narodu. To je čovjek koji vidi Boga, gleda ono što Bog čini, vidi Božje planove ljubavi s ljudima i čita na Božji način događaje ljudi i svijeta. On osuđuje sve mane naroda, lažnost kulta, zloupotrebu vlasti, svaki oblik idolopoklonstva, svaku vrstu nepravde i svako lažno svojatanje Boga.
Proročka je osuda djelo ljubavi, jer se tu radi o gorućoj ljubavi za Boga i za čovjeka. Prorok je čovjek nade. Osuda zla ne zamara ga, on gleda naprijed s pouzdanjem. U najtežim trenucima povijesti odabranog Božjeg naroda riječi proroka su riječi utjehe i nade. Na koncu, prorok je uvijek čovjek »neugodan i nepoželjan«, neprihvaćen i odbačen sa strane naroda jer ljude stavlja uvijek pred nove i neočekivane zahtjeve Božje.

Stoga ljudi na razne načine pokušavaju ušutkati glas proroka i osloboditi ga se. Jedan od načina kojim se želi riješiti proroka jest nasilje kao ono koje su upotrijebili Nazarećani i kasnije Židovi u odnosu na Isusa. Drugi način kojim se želi riješiti proroka jest taj da se zatvore uši i da se ne sluša njegov glas. To se dogodilo mnogim prorocima Staroga Zavjeta. Radi toga mu je potrebna posebna milost i snaga Božja da se ne bi razočarao i da bi mogao nastaviti svoje poslanje.

Prvo čitanje – Jer 1,4-5.17-19

Pravi primjer proroštva je Jeremija, slab i nesiguran čovjek kojega Bog zove na zadaću koja ga zastrašuje tako da odmah na početku, a i kasnije, pokušava izbjeći tome svome poslanju. Ali Bog ga potiče i ohrabruje jamčeći mu da će uvijek biti uz njega. Sam Bog ističe da je Jeremiju odabrao već od majčine utrobe, posvetio i postavio za proroka svim narodima.
Bog na njega prenosi svoju riječ i svoga Duha. I on postaje kao zid od bronce, sposoban stati u ime Božje pred kraljevima, svećenicima i narodom, a da se ne boji i ne šuti.

Drugo čitanje – 1Kor 13, 4-13

Najveće proročko svjedočanstvo koje moramo dati svijetu jest svjedočanstvo ljubavi. I to je najveći dar Božji (karizma), kako kaže sv. Pavao apostol u svojoj prvoj poslanici Korinćanima i ne bi smio nedostajati ni jednom kršćaninu vjerniku. Kršćanska ljubav, Agapé, prijateljska je naklonost, poštovanje drugoga i pomaganje bližnjemu u nevolji. Sveopći poziv svakog kršćanina, svakog čovjeka je : ljubiti Boga i bližnjega, ovako ljubiti kako nas uči Pavao.

Evanđelje – Lk 4,21-30

Evanđelje ove  nedjelje kroz godinu nastavlja se na ono koje smo čuli prethodne nedjelje. Događaj se zbiva na istome mjestu, u sinagogi, u Nazaretu. Pročitavši Pismo proroka Izaije o pomazaniku koji ima doći, koji će biti blagovjesnikom siromasima, koji će osloboditi sužnje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene i proglasiti godinu Božje milosti – Isus sjeda na svoje mjesto progovorivši: „Danas se ispunilo ovo Pismo…“ Time zapravo izlaže vrhunsku točku samoobjave. On sam je ispunjenje i dovršetak Staroga zavjeta. On je, dakle, taj Pomazanik, Mesija kojega su stoljećima čekali. Nakon prvotnog divljenja krenula su šaputanja: „Nije li ovo sin Josipov?“ Jest, to je tesarov sin, Isus iz Nazareta. Sin Božji, utjelovljena ljubav Božja, poslana na zemlju u liku ovoga čovjeka što tako divno zbori.

No, umjesto na dobrohotnost i ponos što je iznikao iz nazaretskih njedara, Isus nailazi na omalovažavanje i obezvrjeđivanje sugrađana. Zašto? Zato što ne dolazi s moćnom vojskom i raskošnom konjicom, zato što nije okrunjen zlatom i zaogrnut svilom i kašmirom, što se ne drži poput suca ili kakvog moćnika… Ne, Isus je skroman, nenametljiv ali zamjetljiv, on je dobrostivi pomoćnik pun sućuti i razumijevanja za siromašne, za gladne i žedne pravednosti, za ponižene i porobljene, za gole i bose, neutješne i napuštene… Isusovim je sugrađanima to omalovažavajuće.

Isus zna njihovo razmišljanje te odgovara: „Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu – Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju. I nastavi: Zaista, kažem vam, ni jedan prorok nije dobrodošao u svom zavičaju.“

Pred Kristom koji nadilazi naše ljudsko shvaćanje stvarnosti, ljudi se sablažnjavaju jer neće se potruditi da bi otkrili i razumjeli misterij otajstva koji se krije u njemu.

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: