28. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na 08.10.2019

ČITANJA:
2 Kr 5, 14-17
2 Tim 2, 8-13
Lk 17, 11-19

___________________________

Prvo čitanje  – 2Kr 5, 14-17

Prva i Druga knjiga o Kraljevima nalazi se u zbirci  16 povijesnih knjiga: „Povijest Izraela.“ Glavni sadržaj tih „povijesnih“ knjiga, odnos je Izraela prema Bogu, njegova vjernost ili nevjernost, prvenstveno nevjernost riječi Božjoj, koju navješćuju proroci. Knjige o Kraljevima donose povijesnu pozadinu u kojoj su djelovali proroci – pisci prije izgnanstva.

Ovonedjeljno prvo čitanje je odlomak iz Druge knjige o Kraljevima koji govori o čudesnom ozdravljenju od gube koje je Bog preko proroka Elizeja učinio strancu Naamanu, vojskovođi neprijateljske vojske. Prema Elizejevoj uputi: „Naaman Sirac siđe i opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi Elizeja, čovjeka Božjega. – očistio se od svoje gube!“ Prorok Elizej nije ni izašao pred Naamana samo mu je poslao poruku da se okupa sedam puta  u rijeci Jordanu. Jedva su sluga nagovorile uvrijeđenog Naamana da posluša proroka.

Ozdravljenje je Naamanu donijelo i novu vjeru – vjeru u Boga Izraelova. Na kraju on moli „grumen“ Izraelove zemlje kao znak njegove vječne slave. Elizej svojim postupkom govori kakav je Bog kojemu on služi. Sam Bog,Jahve, preko Elizeja, potvrđuje da je on onaj koji pomaže, spašava te sve ljude. Božja dobrota je bezgranična, otvorena svima – ona nije ograničena ni vremenom ni prostorom. Bog jedini opravdava.

Drugo čitanje  – 2Tim 2,8-13

Druga poslanica sv. Pavla Apostola Timoteju istodobno je i oporuka i oproštajni govor. Pavlovo pismo snažna je opomena za sve kršćane, a posebno je pisana za prognane kršćane, koji se nalaze u veoma teškoj situaciji. Teški životni uvjeti pojedinaca prenose se i na život kršćanske zajednice. Pojedinci su unosili nesuglasice u zajednicu kršćana krivim tumačenjem Evanđelja.

Nakon Pavlove smrti, njegov vjerni neimenovani učenik, u njegovom duhu i u njegovo ime, napisao je posebne Poslanice, kasnije nazvane, „Pastoralne poslanice.“ Te su poslanice bile poticaj ohrabrenja i savjeti voditeljima zajednica: Timoteju i Titu. Svakako, preko njih pisma su bila poticaj i ohrabrenje i drugim voditeljima i vjernicima, da ustraju u življenju i vjeri u pravo Evanđelje.

Drugo  čitanje ove nedjelje  podsjeća na srž evanđelja. Vječna Božja Riječ utjelovila se u osobi Isusa iz Nazareta, koji je to posvjedočio naukom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem, te time postao jedini pravi posrednik spasenja. Za tu istu vjeru Pavao se ustrajno i dugo „zlopatio“ .Sa svojom patnjom Pavao je postao uzor svjedočenja Kristove vjere, voditeljima i svim članovima zajednica vjernika. I kroz Pavlove „okove“ progovorila je riječ Božja. Drugi nastavljaju njegovo djelo.
Kraj odlomka govori: „Ako ustrajemo, s njim ćemo kraljevati. Ako ga zaniječemo i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni,on vjeran ostaje!“ Krist ostaje vjeran čak i ako mi postanemo nevjerni. U svojim se ljudskim slabostima i pogreškama možemo osloniti na njegovu istinitu i vjernu riječ. Krist ostaje vjeran svojoj beskrajnoj dobroti i opraštanju.

Evanđelje – Lk 17, 11-19

Ovonedjeljno evanđelje govori o događaju „na putu,“ na kojem Isus susreće desetoricu ljudi koji su istina živi, ali isključeni iz života i društva, jer oni su gubavci. Guba je zarazna bolest i zato se društvo u Isusovo vrijeme štitilo od gubavaca njihovom izolacijom. To je bilo još veće zlo koje ih je snašlo. Ljudi su u Isusovo vrijeme smatrali da je guba Božja kazna, a gubavci veliki grešnici. Isus očito ne misli tako. Negdje na putu ta desetorica, koji nisu smjeli u selo, zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Isus liječi ove jadnike koji su bili zapisani smrti.

Isus je takva i slična ozdravljenja i prije činio, pa to i nije veliko iznenađenje. Iznenađenje je što devetorica nastavljaju put, a samo se jedan vraća zahvaliti Isusu.On slijedi poticaj duše da proslavi Boga koji mu je učinio takvo divno djelo. To je čovjek koga su Židovi izbacili iz zajednice kulta, bogoštovlja: on je Samarijanac. On je odstranjen od Jeruzalema i hrama, kao ‘duhovni’ gubavac. Međutim u njegovu postupku i njegovoj duši rađa se novo bogoštovlje, nova vjera, u duhu i istini. Kod Samarijanca, koji je došao zahvaliti, uz tjelesno čudo dogodilo se još nešto veće: čudo vjere. To je sloboda srca, radost duše, novi život. To je ozdravljenje iznutra. Preko tjelesnog ozdravljenja on je došao do vjere u onoga tko ga je fizički ozdravio.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: