32. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na 03.11.2019

ČITANJA:
2 Mak 7, 1-2. 9-14
2 Sol 2,16-3,5
Lk 20, 27-38

____________________

32. nedjelja kroz godinu donosi  liturgijska čitanja s temom –  uskrsnuće.  Isus je uskrsnuo! Mi u to vjerujemo. U našem Vjerovanju izražavamo vjeru u uskrsnuće. To ispovijedamo zajedno sa svjedocima Isusova novog života – sa svjedocima Isusova uskrsnuća. To je temelj naše vjere.

Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.9-14)

Uskrsnuće je novost Novoga zavjeta, Kristova događaja. Stari zavjet nema jasnih stavova o uskrsnuću. Tek pred kraj Staroga zavjeta u vrijeme Makabejaca, otkrivamo divne riječi nade u uskrsnuće, u novi život. To je današnje prvo čitanje o Makabejcima. U njemu je opisana mučenička smrt  majke i njezinih sedmero sinova.  Nije se tu radilo samo o prekršaju religijskog propisa, već o vjernosti Bogu i držanju zakona svojih otaca. Glavnu poruku otkriva četvrti brat koji prije smrti govori: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!“

Pisac knjige stavio je u usta mučenika riječi nade i vjere, u svemogućeg Boga koji je jedini pravi i konačni gospodar povijest, koji može i mrtve uskrisiti za život vječni. U njihovim odgovorima nalazimo bit naše vjere o uskrsnuću mrtvih. Oni ispovijedaju vjeru u život vječni, uskrsnuće tijela te različitu sudbinu, pravednika i grešnika nakon uskrsnuća.

Drugo čitanje (2 Sol 2,16 – 3,5)

I u Drugoj poslanici Solunjanima, kao i Prvoj, riječ je o Paruziji – Gospodinovu pojavku i dovršenju svijeta. Odlomak potiče vjernike na ustrajnost u molitvi i vjeri u Božju Ljubav, i svraća pozornost na vjersku istinu da je Bog po Isusu Kristu očitovao svoju postojanu ljubav prema ljudima – prema njima vjernicima. Ta svijest je potrebna kako bi vjernike hrabrila, tješila i poticala da ustraju u „dobru djelu i riječi.“ Podsjeća također vjernike na molitvu.

Evanđelje (Lk 20, 27-38)

Saduceji su bili članovi aristokratskih obitelji među svećenicima i laicima koji su nastojali vjerno služiti rimskim okupatorima da bi sačuvali svoje povlastice. Na području teologije razlikovali su se od farizeja time što su priznavali samo Petoknjižje a ne i kasniju objavu, pogotovu ne usmenu tradiciju. Zato nisu prihvaćali nauku o uskrsnuću mrtvih koja je među Židovima dozrela oko sto godina prije Isusova nastupa.

Saduceji prepričavaju u svom pitanju odredbe  propisa o tzv. leviratskoj ženidbi – znose slučaj žene koja se na temelju leviratskog braka udavala susljedno za sedam braće i ni s kim nije imala djece. Čija će biti supruga o uskrsnuću mrtvih?

Isus uči da o uskrsnuću osobe ostaju iste one koje su živjele do smrti, ali one ulaze u kvalitetno novi način egzistiranja u kojem ne važe više zemaljski zakoni. Po uskrsnuću, u Nebu nema ni ženidbe ni udaje, baš kao ni smrti. Tamo svi uskrsnuli postaju jednaki anđelima, a zovu se sinovi Božji jer su sinovi uskrsnuća. Naravno da će se „zemaljski supružnici“ ljubiti i na Nebu, ali to će biti drugačija ljubav, nama posve nepoznata, anđeoska i božanska.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: