DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU

od Kristina na 03.01.2020

Čitanja:
Sir 24, 1-2, 8-12
Ef 1, 3-6. 15-18
Iv 1, 1-5. 9-14

Glavno obilježje liturgije Druge nedjelje po Božiću je sveto božićno Otajstvo: Isusovo Utjelovljenje i rođenje. Vrhunsko Božje otajstvo jest Božić, utjelovljenje Sina Božjega koji „radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postade čovjekom“.

Druga nedjelja po Božiću sva je usredotočena na to božićno otajstvo, koje će se razviti u misterij našeg otkupljenja. „Vidi Božje otajstvo!“ – dio je teksta pjesme „Radujte se narodi.“ Na Božić, susrećemo se s riječju otajstvo – misterij. Riječ otajstvo, misterij, označava istine koje su razumu nedokučive, a saznajemo ih vjerom iz Božje objave.

Prvo čitanje (Sir 24,1-2. 8-12)

U prvom čitanju, iz Knjige Sirahove, stihovi donose hvalu mudrosti. Mudrost je tijesno povezana s Bogom, ona je od Boga, ona je sam Bog. „Mudrost“ je jedna od najznačajnijih riječi, odnosno pojmova Staroga zavjeta. Mudrost, koja dolazi od Boga, prelazi na čovjeka, na cijeli svijet. Mudrost je opisana u Knjizi Mudrosti i Knjizi Sirahovoj. Postoji nekoliko odlomaka tih knjiga (Izr 8,22-31; Sir 24,1-8; ; Bar 4,9-38), u kojima „Mudrost“ progovara kao samostalna osoba, uz Boga. Krist Isus jest Mudrost Božja, najintimnije povezan sa samim Bogom, Ocem i u isto vrijeme on je jedan od nas. Čovjek je s njim povezan u sakramentu krštenja i euharistije – sam postaje sudionik božanske mudrosti.

Drugo čitanje (Ef 1,3-6. 15-18)

Početak Poslanice Efežanima sv. Pavla, je himan spasenjskom planu Božjem- himan: Bogu, Ocu, koji ostvaruje svoj vječni naum – plan spasenja, sa svemirom, čovjekom i cijelim čovječanstvom. Blagoslov u Poslanici upravljen je prvo: Bogu Ocu, koji ljubi i koji je ‘zamislio’ plan; drugi: je Isus Krist, u kojem je i po kojem je Bog ostvario svoj plan; a treći: je Duh – duhovni blagoslov. Bog „ljubi“ i „u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.“ Bog: „nas zamilova u Ljubljenome,“ svojom dobrotom i svojom milošću. Sina je Otac poslao i postavio za Gospodina i Gospodara.

Evanđelje (Iv 1,1-5. 9-14)

U današnjem Ivanovu evanđelju božićna nas liturgija ponovo zaustavlja na prvoj stranici njegova evanđelja. Njegov Proslov što se i ove nedjelje čita, smatra se Evanđelje u Evanđelju. Ivanov proslov povezuje istina o Bogu s istinom o čovjeku, i s istinom o cijelom čovječanstvu, o beskrajnom svemiru. U Bogu jesu dvojica: Bog i Riječ – Riječ koja oduvijek bijaše u Bogu. Kako evanđelist Ivan veli: „U početku bijaše Riječ…i Riječ bijaše Bog…Sve postade po njoj…u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo.

Proslov nam daje jasan odgovor. Riječ je „život“ i „svjetlo“, Riječ nije protiv, nego za čovjeka, dapače Riječ je sama došla k njemu: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.“

Ispred svih početaka vidljivoga svijeta nalazimo Riječ, odnosno drugu božansku osobu, Sina Božjega. Sve što postoji, sve što vidimo, sve što jesmo, sve oko nas, sve u nama – svoj nastanak, početak i cijeli sadašnji i budući život – sve dugujemo Riječi Božjoj, Sinu Božjemu.

Riječ je dobra i ponizna, ona je ljubav. Čovjek sada tu Božju Ljubav, Sina Božjega, može jasno čuti, slušati, razumjeti. Sveti Ivan apostol izriče u evanđelju najdublju tajnu o Bogu u njegovoj ljubavi prema čovjeku. Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, Riječ vječnu koja se utjelovila, postala tijelom, čovjekom. Nitko, prije Ivana nije razmišljao o Bogu na taj način. No, ovdje je riječ o jedinstvenom činu Božje ljubavi. Bog je sam pošao ususret čovjeku, postavši čovjekom, prišao mu je iznutra, iz njega samoga, iz njegova srca. Božji Sin, se nastanio među nama da nas nauči kako postati ljudi – dobri ljudi, kako trebamo ostvariti smisao ljudskog postojanja.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: