od Kristina na 26.04.2020

Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19

 

Izvadak iz odredbi:

1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje.

2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući propisanu međusobnu udaljenost.

3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.

4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.

5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise slaviti na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i drugih predmeta s kojima su u doticaju.

8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.

9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.

10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.

11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.

12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:
a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;
b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;
c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući njihove ruke;

13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri (trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).

14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se izbjegao nepotreban metež.

15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.

16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.

17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do opoziva ili drugačije odredbe.

—————————————–

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (A)

Čitanja:
Dj 2, 14a. 36-41
1 Pt 2, 20b-25
Iv 10, 1-10

Četvrta vazmena nedjelja u liturgiji se naziva i NEDJELJA DOBROG PASTIRA.
U sve tri liturgijske godine za evanđelje imamo dio Isusova govora o dobrom Pastiru. U liturgijskoj godini A to je odlomak Iv 10, 1-10 gdje se Isus predstavlja kao dobri Pastir kojega glas ovce poznaju. U liturgijskoj godini B slijedi nastavak iz Iv 10, 11-18 gdje se predstavlja kao Pastir koji sabire ovce u Božji ovčinjak i polaže za njih svoj život, dok u  liturgijskoj godini C imamo završetak govora u kojem Isus ističe da pozna svoje ovce i one idu za njim.

Ova nedjelja posvećena je i molitvi za sveta svećenička i redovnička zvanja, te se još od vremena Pape Pavla VI., u razdoblju nakon Drugoga vatikanskog sabora slavi kao Dan duhovnih zvanja.

Prvo čitanje (Dj 2,14,14a.36-41)

Današnje prvo čitanje, kao i sva prva čitanja u vazmeno vrijeme, odlomak je iz Djela apostolskih s obzirom da ona prikazuju okupljanje i djelovanje Crkve kao uskrsnog Božjeg naroda. Ovo čitanje nastavak je Petrova govora na Duhove hodočasnicima iz domovine, dijaspore i obraćenim poganima koji su bili postali “bogobojazni”, odnosno povjerovali su u Boga Biblije, ali još nisu mogli prihvatiti disciplinske propise židovstva.
Petar ih poziva na kajanje i krštenje u Isusovo ime da bi postigli oproštenje grijeha. Isus je Krist i Gospodin kojemu se trebamo obraćati, u njegovo ime krstiti da bi nam se oprostili grijesi i da bi primili dar koji je Duh uskrslog Krista.
Uspjeh njegova govora bio je izvanredan. Luka je zapisao da je krštenje primilo oko tri tisuće ljudi. To je bio uspjeh Duha Božjega koji je djelovao po prvaku, apostolu Petru. To je bio početak sabiranja novoga Božjeg naroda koji će biti znak nade i spasenja čitavog čovječanstva. To je početak Kristove Crkve.

Drugo čitanje (1 Pt 2, 20b-25)

Za Prvu Petrovu poslanicu smatra se da je nastala oko 65. godine. Ova Poslanica nije u ranoj Crkvi bila naročito proširena. Tek je kasnije postala dio Novoga zavjeta. U Poslanici se često govori o krstu. To dovodi do mišljenja da je ovaj spis zapravo krsna katehezas bogoslužnim himnima i pjesmama krsnog slavlja

Ovdje, govor o Kristu podsjeća na Izaijinu „Četvrtu pjesmu o Sluzi Jahvinu“ (Iz 53): „Za naše grijehe probodoše njega,…njegove nas rane iscijeliše…K’o janje na klanje odvedoše ga, k’o ovca nijema…nije otvorio usta svojih.“ Tu je budući Mesija prikazan kao „janje, koje vode na klanje i ovca, nijema pred onima koji je strižu.“ U Izaijinoj pjesmi Sluga patnik, Isus Krist, po svom trpljenju – zahvaljujući Božjoj intervenciji, uskrsnućem – postaje Dobrim Pastirom.

Krist je Pastir, ali i Dobro janje. Po Kristu, dakle, svaki kršćanin treba njegovati Isusovu „janjeću ćud“ prema svim ljudima, posebno unutar crkvenih odnosa. A treba također, imati i brižljivost Dobroga pastira za druge.

Evanđelje (Iv 10, 1-10)

Današnje Evandelje dio je Isusova govora u Jeruzalemu za vrijeme jednog blagdana. Događa se na poodmaklom stupnju Isusova mesijanskog djelovanja, kad je bilo jasno da vjerski poglavari židovskog naroda potpuno odbacuju Isusova djela i riječi osporavajući mu poslanost od Boga.

Ove liturgijske godine A, čita se prvi odlomak prispodobe o Dobrom pastiru. S jedne strane je Bog, Otac ili Krist, Dobri pastir, zatim Božji narod, ovce. Ovce trebaju ovčinjak, ograđeni tor koji štiti ovce od vukova i kradljivaca, a predstavlja simbol Crkve. S druge strane je tuđinac, razbojnik, najamnik – progonitelji Kristove Crkve i kršćanstva, Zli.
U ovom evanđelju čuje se i govor o vratima. Isus se predstavlja kao vrata ovcama. Slika vrata predstavlja suprotnost slici zida: vrata simboliziraju otvorenost, promjenu, budućnost, dok su zidovi znakovi otpora, rezignacije, bezizlaznosti.

Čitav je Isusov život povijest uklanjanja zidova, otvaranje vrata onima koji su bili isključeni. Isus je uklanjao zidove neljudskosti: pozivao je k sebi sve bez razlike, i zdrave i bolesne, i bogate i siromašne, i sve one koji su živjeli na rubu društva ili su bili obilježeni zbog vlastitih slabosti. Konačno, srušio je i najtvrđi i najdeblji zid u ljudskom životu, a to je zid straha od smrti: svojim uskrsnućem otvorio je vrata vječnoga života. Kao što pastir ide pred ovcama tražeći dovoljnu ispašu i siguran put, tako i Isus ide pred vjernicima iznoseći obilnu hranu sa stola Božje riječi.

Isus je iz svog uskrslog stanja i dalje dobri pastir koji ovce predvodi i omogućuje pristup k njima. Vidljivi pastiri trebaju među krštenicima odražavati Isusovu dobrotu i ljubav, te uprisutnjivati Isusa dobrog pastira.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: