25. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 16.09.2018

ČITANJA:
Mudr 2, 12. 17-20
Jak 3, 16 – 4, 3
Mk 9, 30-37

Isus Krist donio je promjenu u našem svijetu svojom osobom, svojim učenjem i životom. Liturgijski tekstovi ove nedjelje usredotočeni su na ove promjene. Usredotočeni su na vlast koja dolazi od Krista i koja se mora sastojati u poniznosti i služenju, jer se temelji na misteriju muke i Križa.

Prvo čitanje – Mudr 2, 12. 17-20

Osudimo ga na smrt sramotnu!

Onaj tko živi po Božjem, ne samo da živi drugačije nego veći dio ljudi, nego se njegov život, upravo zbog te različitosti, shvaća kao optužba i prijetnja.
Bezbožnicima iz Knjige Mudrosti koji imaju materijalističko i hedonističko shvaćanje života već sama prisutnost jednoga »pravednika« koji se povjerava Bogu i živi svoj život po Božjem zakonu, je za njih stalan ukor kojega ne podnose i žele ušutkati makar i fizičkim nasiljem. Spremaju se pravednika najprije izrugivati, zatim će ga mučiti i konačno osuditi na smrt. Pri svemu tome mjerit će njegovo ponašanje u toku mučenja te provjeravati da li je zbiljski blag i strpljiv. A prilikom izvršenja smrtne kazne, provjerit će da li će ga Bog čudesno izbaviti i tako potvrditi njegovu pravednost. Ali taj nasilan stav bezbožnika prema »pravedniku« je u isto vrijeme izazov protiv Boga u kojega se on pouzdaje. Taj »pravednik« prezren, izrugan i izmučen od bezbožnika i Židova i konačno osuđen na najsramotniju smrt na križu, jest Isus.

Drugo čitanje – Jak 3, 16 – 4, 3

Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

U drugom čitanju apostol Jakov suprotstavlja pravu mudrost lažnoj, razotkriva lažnu svjetsku mudrost i neumorno ju raskrinkava. Mudrost svijeta je tjelesna, zemaljska, đavolska. Prava mudrost je odozgo, evanđeoska, vazmena. Korijen lažne mudrosti je podijeljeno, nevjerno srce, odakle izviru požuda, zavist, mržnja. Prava mudrost je srce otvoreno, spremno, poučljivo, vjerno. To je plodno tlo, na kojem može Riječ klijati, rasti, sazrjeti. Dolazi odozgo, plod je osobnog obraćenja, Božji je dar. Sastoji se u podlaganju Bogu, hodanju prema njemu, u čišćenju i priznanju vlastite bijede. Tako se u nama dvije ljubavi bore za prevlast: ljubav prema svijetu i ljubav prema Bogu. I primirja nema, dok ne pobjedi jedna ili druga.

Evanđelje – Mk 9, 30-37

Sin Čovječji predaje se … Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.

Isus je sa svojim učenicima na putu koji ga vodi njegovoj muci. Neshvaćen trudi se svoje zbunjene učenike uvesti u taj svoj novi način života. Njima to učenje teško pada jer Isus gotovo u cijelosti poriče njihovo dosadašnje životno iskustvo i njihove vrijednosti. I oni se moraju na to pripremiti da će biti neshvaćeni, neugodni i da će zbunjivati svoju okolinu ako odluče ići Isusovim putem. Navikli na ponižavajuće uvjete života, učenici sanjaju o usponu koji će ih konačno dovesti do moći i ugleda. A onda dolazi Isus i pretvara njihove predodžbe u čistu suprotnost od onoga što oni očekuju.

Isus ih poučava u čemu je prava vjernička veličina- uči ih da čovjek postaje velik služenjem. To pokazuje zorno stavljajući jedno dijete pred apostole kao tip svih kojima treba ponizno i požrtvovno služenje Isusovih sljedbenika i svih ljudi. Isus je sveo srž Božjih odredbi na ljubav prema Bogu i bližnjemu. On je tako i postupao. Vidio je veličinu malenih i svoju veličinu u služenju malenima.

Da bismo mogli biti uistinu ono što jesmo: Kristovi učenici, potrebno je da služimo jedni drugima. Služenje bližnjemu u ljubavi spada u bit čovjeka kršćanina. Čovjek zatvoren u sebe samoga više nije pravi čovjek. Čovjek koji čini samo ono što mu donosi korist, dobit ili slavu nije slobodan čovjek, već je rob samoga sebe i svojega koristoljublja. Dok čovjek koji živi za druge je savršen čovjek kao i Krist koji je živio i umro za druge.