UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA
POVIJEST BLAGDANA
Povijesna je pozadina današnjega blagdana osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika caru Herakliju. Prema jednoj predaji, sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskoga cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610-641) na čudesan je način pobijedio perzijskoga kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio zahtjev da kršćanima bude natrag vraćen sveti Isusov križ. Uvjet je bio ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pri tom se zbilo čudo. Car je na putu prema Kalvariji bio zaustavljen od jedne više sile. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio sveto breme na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, kao oltar na kojem je bila prinesena Spasiteljeva krvna žrtva.
ZNAČENJE BLAGDANA
Na današnji blagdan križ se ne promatra kao spomen Kristove muke i smrti već se pretvara u radosnu proslavu, uzvisivanje, i to u prvom redu onoga koji je na drvetu križa ostvario spas za čovjeka svojim poniženjem sve do potpunog predanja volji Božjoj darivajući vlastiti život za život svijeta pokazujući na taj način svoju apsolutnu ljubav. Ovim blagdanom proslavljamo zapravo taj povijesni spasenjski događaj ljubavi Božje iz koje izvire novi život za Crkvu, novi život za čovjeka kršćanina, iz koje u konačnici izvire ono što redovno nazivamo otkupljenje ili spasenje. Usredotočenost, razmišljanje i proslava ove spasenjske stvarnosti križa, koje smo mi kršćani dionici po vlastitom krštenju, uzvisuje i nas same, svakodnevno, sve naše križeve, sve patnje, boli, trpljenja, sve posljedice grijeha koji nas mogu zatvoriti u smrt te nas otvara novom životu koji nam dolazi kao dar od Boga po žrtvi Isusa Krista na križu.
Raspeće na križu bila je mrska smrtna kazna u starih Rimljana. Oni su redovito razapinjali na križ teške političke zločince i razbojnike. Ali nijedan rimski građanin nije mogao biti osuđen na smrt raspećem. Od onoga dana kada je na križu visio Krist Gospodin, križ postaje njegovim znakom, znakom spasenja po kojem se prepoznaju kršćani. Za nas je stoga križ nerazdvojiv od onog koji je na njemu visio za spas svijeta.
Zato mi kršćani u svakom križu – raspelu častimo Raspetoga i Uskrsloga. Stoga je Križ znak pobjede, znak Krista Pobjednika. Radi toga je također križ ujedno i simbol »križnog puta« kojim je obilježen rast do punog razvoja svakog kršćanina i cijele Crkve u hodu kroz povijest čovječanstva prema vječnoj domovini na nebesima.
Drage volje nositi križ života i to ljubeći Boga i ljude – to je Kristov put. Na tom nas putu čeka i naše »uzvišenje svetoga Križa«, kada će se svi naši križevi pretvoriti, darom Boga Oca, u vječnu radost, u vječnu slavu.
HRVATI I SVETI KRIŽ
Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se vec kao takvi neizravno borili “za krst časni”, osiguravajući caru, borcu za Križ, zapadne granice njegova carstva. Našem je narodu dao zadatak da se bori “za krst časni”, za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopće. I zato naša narodna povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa.
