Peta korizmena nedjelja sve dublje nas uvodi u vazmeni misterij: misterij muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Današnja Služba riječi daje nam smisao Isusove muke i smrti u kontekstu Novog saveza.
Prvo čitanje – Jer 31,31-34
Bog preko proroka Jeremije naviješta savez koji će Krist jednom uspostaviti: novi, duhovni i sveopći savez, puno savršeniji od prvog jer neće se više upisivati izvan čovjeka na kamene ploče, nego u srce.
Tada će Bog od čovjeka tražiti vjeru koja proizlazi iz srca.
Zakon života bit će vlastita savjest, pojedinaca i zajednice, ispravno formirana od Boga samoga koji će govoriti preko usta svojega Sina i od njegova Sina koji nam govori u Crkvi svojoj koja je njegovo mistično tijelo.
Da bi nas uveo u taj novi savez koji je Bog htio konačno sklopiti s čovjekom, Krist je postao jedan od nas. Isus, Sin Božji, prihvatio je i smrt da bi sa svojom krvlju zapečatio ovaj »novi Savez« ljubavi između Boga i čovjeka.
Drugo čitanje – Heb 5,7-9
Poslanica Hebrejima nas podsjeća na Isusovo trpljenje. On, umirući na križu za nas ljude, vezao se s nama ljudima zauvijek vječnom ljubavlju. On je za nas život svoj žrtvovao i ta žrtva života potvrđena smrću ne može se nazad uzeti. Iako ga nije oslobodio od smrti, Otac je svoga Sina uslišao jer mu je dao snage da izvrši njegovu svetu volju sve do smrti na križu.
Kristovo trpljenje nije u suprotnosti s istinom da je on Sin Božji. To je u skladu s Božjim naumom. Trpljenje je znak otkupljenja i stvara Novi savez, potpuno predanje u Božje ruke, što se mora očitovati i u bogoslužju i u našem životu.
Evanđelje – Iv 12,20-33
Grci iz današnjeg evanđelja koji traže Isusa početak su Kristove “proslave”, plod njegove smrti i uskrsnuća. Odgovor na njihovo pitanje kako postići spasenje prikazuje prispodoba o pšeničnom zrnu. 
Spasenje se postiže slijedeći Krista, preko križa, smrti i uskrsnuća. Zrno koje umire i donosi rod je Isus, Crkva i svaki učenik. Umrijeti i donijeti rod znači susresti Krista, biti Crkva, biti učenik. Isus prihvaća svoj “čas”, čas križa i uskrsnuća, čas rađanja Crkve i njezino poslanje. Isusova muka je proslavna muka. On će smrću na križu proslaviti Oca i tako svim ljudima pokazati koliko je vrijedan i kolike je ljubavi dostojan Bog.
Krist će se tom mukom i smrću pokazati kakav je On Sin i koliko je voljan ljubiti Oca i nas.
A sve je to nama ljudima tako teško shvatljivo, a još teže prihvatljivo. Stoga je potreban glas Boga Oca s neba koji jamči za ispravnost toga puta svojega Sina.
Otac nebeski će uskrsnućem proslaviti Sina svojega. Podižući ga iz groba, Otac će pred cijelim svijetom pokazati da mu je Isus Sin.
Iako smrt potresa svojom jezom i dušu Kristovu, On se potpuno predaje u ruke Očeve baš toga odlučujućeg časa za cijelo čovječanstvo.
Toga časa Spasitelj je sročio svoj i naš put križa kao put spasenja, svoj put smrti i ukopa kao put k uskrsnuću.
Svaki njegov učenik, svaki koji ga sluša i ljubi neka pođe za njim jer je to konačni put proslave.
