Novi vječni život započeo je Isusovim uskrsnućem po kojemu Bog poručuje da je njegovo milosrđe jače od svake boli i smrti. To je vidljivo i u liturgiji ove nedjelje kojoj je tema – uskrsnuće i život.
Prvo čitanje (1Kr 17, 17-24)
Događaj iz današnjeg prvog čitanja zbio se za vrijeme boravka proroka Ilije u Sarfati sidonskoj, kod udovice koja je imala sina jedinca. Ilija je bio prognan te se morao skrivati u tuđoj zemlji.
Udovica predbacuje Iliji da je svojom prisutnošću u njezinu domu privukao Božju pažnju na njezin grijeh pa je Bog dopustio da joj sin smrtno oboli i umre. Tada Ilija pokazuje svoju Božju snagu – tri puta se pružio nad djetetom i molio Boga: „Gospodine, Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!“Prorok vraća majci oživljenog dječaka,a ona izriče povjerenje u prorokovo poslanje i potvrđuje vjeru u riječ koju joj je rekao kaci se kod nje nastanio. Čudo nije samo sebi svrha. Ono objavljuje Boga koji spašava nevoljne i potvrđuje da proroci djeluju po Božjem mandatu.
Drugo čitanje (Gal 1,11-19)
U ovonedjeljnom odlomku Pavao Galaćanima iznosi svoju autobiografiju u kojoj priznaje da mu prošlost nije bila čista. Postojalo je vrijeme kad je vjerovao da se bori za čistoću Izraelove vjere, zato se jako trudio ugušiti Isusov pokret. Ali, kad ga je Duh Božji prosvijetlio u susretu s uskrslim Kristom kod Damaska, on se još većim žarom stavio u službu širenja Isusova pokreta – Isusove vjere. Bio je to Pavlov odgovor na direktan Božji poziv. Nakon obraćenja Pavao je ostao 3. godine izvan Jeruzalema. Tada ga je apostol Petar primio i u ime jeruzalemske Crkve izrazio slaganje da Pavao naviješta evanđelje poganima.
Evanđelje (Lk 7,11-17)
Evanđelje donosi jedan od događaja u kojem Isus pokazuje poštovanje i sućut prema ženama kao jednoj od društvenih grupa onog vremena koje nisu bile dovoljno priznate kod Židova i pogana. U to vrijeme vladalo je uvjerenje da je bolest ili prerana smrt Božja kazna dotičnom za njegove javne ili tajne grijehe. Kad je umirala mlada osoba do dvadesete godine, to se smatralo kaznom Božjom za grijehe roditelja. Ovo znači da su vjernici Naina udovicu i njezina sina smatrali kažnjenim grešnicima. Isus ispravlja takvo mišljenje. Oživljavanje udovičina sina za Luku je izraz Božje dobrote prema poniznima i ožalošćenima, a Isus tu dobrotu objavljuje.
