PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)

ČITANJA
Iz 63,16-17.19; 64,2-7;
1Kor 1,3-9;
Mk 13,33-37

Prva dva tjedna došašća imaju za cilj usmjeriti naš pogled prema onome što je srž naše vjere – prema Kristovom ponovnom Dolasku.

Prvo čitanje (Iz 63, 16b-17. 19b; 64, 2b-7)

Prorok moli Gospodina, vapi da Bog siđe među ljude koji lutaju krivim putevima. Srca su im otvrdnula i Boga se više ne boje. Gospodin se buni, jer narod stalno protiv njega griješi, ali Bog pomaže dobrima. Dakle, često nam izgleda da je Bog daleko od nas i od našeg svijeta. A ipak, on je naš milosrdni Otac i ne želi nas napustiti. Naši grijesi nas dijele od njega. Ali on je uvijek kadar razderati zastor, koji nas od njega dijeli i očitovati se našim očima. Od nas se traži vjernost i otvorenost njemu – Ocu nebeskom.

Drugo čitanje (1Kor 1,3-9)

Pavlove Poslanice vrlo su jasne, sadržajno bogate i stilski vrlo svečane. Na početku Poslanice stoji tipičan Pavlov pozdrav: „Braćo! Milost vam i mir.“ Što znači: želim vam naklonost Božju i s njom sva dobra za ovaj i budući život. Pavao zahvaljuje Bogu na njegovoj milosti koju je dao ljudima u Korintu da ih može poučavati u Isusu Kristu, o njegovoj riječi i njegovu djelu. Njihov kršćanski život učvršćuje ih u iščekivanju Objavljivanja Isusova: „On će vas učiniti i postojanima do kraja…u Dan Gospodina našega Isusa Krista. Kad Sin dođe u Dan Gospodnji, treba nas zateći besprijekorne. No, Pavlove riječi jasno kažu: „On (Bog) će vas učiniti i postojanima…“ To znači da je naše djelo prihvatiti i potpomognuti Božje djelovanje u nama. Zapravo, temelj „mira“o kojemu govori početak ove Poslanice, je Božja vjernost nama – njegovo ustrajno milosrđe.. Konačni naš cilj jest – zajedništvo sa Sinom Božjim, Isusom Kristom našim Gospodinom.

Evanđelje (Mk 13, 33-37)

Ovonedjeljno Evanđelje uzeto je iz završnice Isusova eshatološkog govora. Isus u tom govoru vrlo uporno ponavlja riječ: „Pazite! Bdijte!“ – To je zapovijed Došašća! On priča svojim učenicima prispodobu o gospodaru koji polazeći na put, povjeri svoju kuću i cijelu upravu svojim slugama…“svakom svoj posao, a vrataru zapovijedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći…ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.“ Ova priča koja govori o pojmu bdijenja, čekanja, dolaska, govori prvenstveno o temeljnom pojmu došašća.

Isus nas želi naći: čista srca, mirne savjesti, radosne i pune ljubavi.

Budnost općenito označava cjelokupnu kršćansku angažiranost, u svom poslu, u Crkvi, u vjeri, te u odnosu prema drugom čovjeku s poštovanjem i ljubavlju. To znači činiti dobro sebi i drugima – cijelom svijetu. Crkva oduvijek vjeruje da će Isus na vidljiv način doći ponovo pred sve narode svijeta i da će ga svi moći vidjeti. To će biti i završni čin povijesti spasenja, njezino dovršenje. Dovršenje povijesti naziva se „posljednjim stvarima“ (grč. eshaton), a Isusove riječi i govori koji na to upućuju zovu se eshatološkim govorima, to jest „konačnim posljednjim vremenima.“ Sva je povijest kršćanstva okrenuta prema tom drugom dolasku. Svatko od nas u svom osobnom rastu vjere „iščekuje njegov slavni dolazak!“