2. nedjelja po Božiću – misna čitanja

Prvo čitanje – Sir 24,1-2.8-12

Čitanje knjige Sirahove 

Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali.
Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja.
Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu
i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje:
»Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori,
odredi mjesto za šator moj i reče:
‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’
Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka.
Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.
Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.
Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem,
u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam – Ps 147,12-15.19-20

Pripjev: Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Drugo čitanje – Ef 1,3-6.15-18

Čitanje poslanice svetog Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe, po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.

Riječ Gospodnja

Evanđelje – Iv 1,1-18

Početak  svetog evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

Riječ Gospodnja