Svake godine glavne poruke prvih dviju korizmenih nedjelja utjelovljuju cjelokupnost ljudske egzistencije i povijesti spasenja. Prve nedjelje doziva nam u pamćenje Isusova “kušnja” u pustinji sve one kušnje kojima je čovjek od početka izložen. Na drugu korizmenu nedjelju stavlja nam Isusovo preobraženje pred oči ono slavno preobraženje koje je cilj svakog ljudskog nadanja.
Liturgijska čitanja nam donose uzore predanja u volju Božju. Abraham je velik jer je spremno sve podredio Božjoj volji i vjernosti njegovim obećanjima. Vjeruje u Božju riječ i spreman je žrtvovati i sina. Isus, kao Sluga Božji, spremno izvršava što je Ocu po volji. Spreman je položiti život jer zna da ga Bog zbog svoje vjernosti neće ostaviti. Žrtva i smrt nije zadnje, nego Božja riječ čovjeku, Božja vjernost.
Prvo čitanje – Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18
Savez koji je Bog sklopio s Noom i njegovim potomstvom, obnavlja i s Abrahamom koji tako postaje otac svih vjernika. Otad Bog stalno prati svoj narod na mukotrpnom životnom putu i vodi ga punini života slave uskrsnuća.
U svjetlu tog otajstva treba shvatiti i Abrahamovu kušnju u vezi s njegovim sinom jedincem, Izakom, koji je imao biti nosioc Božjih blagoslova za sve svoje potomstvo. Abraham nije mogao znati zašto ga Gospodin kuša, a još manje kako će svršiti ta strašna kušnja. Ali on je bio spreman da ide do kraja i da Božji zahtjev izvrši u potpunosti. Stavljen je na izbor: između Boga i sina jedinca i to od Boga darovana. Abraham se ne koleba kad Bog od njega traži da žrtvuje svoga sina Izaka. On se ne dvoumi jer zna na kojoj je strani odabir. Zato ga sam Bog izbavlja iz te užasne tjeskobe srca i duše.
Drugo čitanje – Rim 8, 31b-34
Osmo poglavlje poslanice Rimljanima prikazuje djelovanje Duha Svetoga u krštenicima i u crkvenoj zajednici. Ovaj odlomak je početak himna kršćanske nade. Prisutnost Duha trajna je garancija Božje naklonosti pa vjernik ne smije živjeti u tjeskobi i strahu. Što god nam se u životu dogodi, Bog ostaje s nama po duhu svoga uskrslog Sina. Životne nevolje pojedinaca i vjerničke zajednice mogu se strpljivije podnositi, ako imamo na umu muku Sina kojega Otac nije poštedio od ljudske zlobe i prirodnih zakona. Apostol nas zove na vjerničko pouzdanje u proslavljenog Krista koji je sada u svom proslavljenom stanju zdesna Bogu i zauzima se za nas.
Evanđelje – Mk 9, 2-10
Šest dana iza Petrove ispovijesti u Cezareji Filipovoj, kad je prvak u zboru Dvanaestorice ispovjedio da je Isus obećani Mesija. Isus je prihvatio njihovu ispovijest, ali ju je odmah korigirao: on polazi u Jeruzalem gdje ga čeka nasilna smrt.
Preobraženje je kratak uvid trojice odabranih svjedoka u pravi identitet Isusa pred polazak u Jeruzalem, na put poniženja i odbačenosti.
Kod krštenja je – prema Marku – glas iz neba govorio Isusu da je ljubljeni Sin i time ga potaknuo da počne mesijanski djelovati, ali da bude skroviti Mesija poput Sluge patnika. Sada glas iz neba govori trojici svjedoka da je Isus ljubljeni Sin, iako kani na ponižavajući put u Jeruzalem, te da ga trebaju slušati. Mojsije i Ilija, Zakon i Proroci su trebali biti slušani privremeno. Isusa ljudi trebaju slušati trajno.
Otac je tražio Mesiju koji skrovito vrši njegovu volju i uprisutnjuje kraljevstvo Božje. Oblak je znak Božje nazočnosti u vrijeme hoda kroz pustinju i u hramu. Taj oblak je s Isusom u času preobraženja, pred put u Jeruzalem a time i u smrt. On omogućuje uvid u pravi Isusov identitet prije nego počne muka.