Razdoblje korizme predstavlja razdoblje obraćenja i unutrašnje priprave za dolazak uskrslog Isusa u naš život. To je vrijeme razmišljanja i unutrašnje sabranosti da bi mogli s većim elanom i većim žarom krenuti u novi život koji nam uskrsli Krist daruje.
Božja riječ današnjih čitanja sv. Pisma želi nas voditi na našem putu prema Gospodinu Bogu.
Prvo čitanje uzeto iz Knjige Postanka govori o »savezu« kojeg je Bog sklopio sa Noom i njegovim sinovima kao predstavnicima cijelog čovječanstva poslije onog strašnog potopa što je uništio cijeli svijet. Tako očišćeno vodama potopa rađa se »novo čovječanstvo« s kojim se Bog obavezuje mirnim znamenom duge da ga više neće potopom uništiti već će mu dati život i ljubav svoju dovijeka.
Božji savez s Noom i njegovim sinovima jest zapravo savez s cijelim ljudskim rodom i sa svim stvorovima. Zato neće biti nikada Bog onaj koji će prvi prekinuti svoj savez s čovjekom već čovjek koji nije uvijek sposoban da ga održava. Sav rizik stoji dakle na strani čovjeka. Stoga nam Korizma želi pomoći da otkrijemo tu trajnu opasnu dvoličnost koja se nalazi u srcu svakog čovjeka i da prihvatimo Božji poziv na neprestano obraćenje.
Drugo čitanje povezuje se s prvim, govori o krštenju. Potopne vode su simbol voda krštenja, iz kojeg se spašava novo čovječanstvo, čovječanstvo spašenih. Stari svijet propada, nastaje novo stvaranje i novi savez. Kao što je Bog nekoć u Noinoj lađi spasio zametak novog čovječanstva i novog svijeta, sada putem krštenja u Petrovoj lađi nastaje novi Božji narod.
U sakramentu sv. Krštenja čovjeka se čisti od svakoga grijeha. Zato vrijeme korizme treba biti vrijeme provjeravanja i čišćenja naše savjesti i stvaranja čvrste odluke da ćemo ubuduće živjeti u što potpunijoj i savršenijoj ljubavi i vjernosti Isusu Kristu kako to od nas traži naše krštenje.
Evanđelje – Mk 1, 12-15
Upravo ta ljubav i vjernost Isusu Kristu, a ne prijetnja nekim novim potopom, najjači je motiv da se odazovemo Isusovu evanđeoskom pozivu: »Obratite se i vjerujte Evanđelju« (Mk 1,15).
Duh koji ga je ustoličio za Mesiju nagnao je Isusa u pustinju. U pustinji je bio četrdeset dana kao Izrael prije susreta s Bogom. Kušao ga je Sotona. Bio je sa zvijerima, kao Adam u raju. Anđeli mu služili, znak da je pobijedio napast, Sotonu.
Isus pobjeđujući Sotonu ne samo da naviješta Evanđelje Božje, tj. spasenje, već ga i ostvaruje i uspostavlja Kraljevstvo Božje.
Pravo obraćenje koje Isus traži od nas jest da ponovo damo Bogu prvo mjesto u našem životu i da istjeramo Sotonu iz svakog kutka pa i najsakrivenijeg, našeg ljudskog bića.
