Ženidba

Kada želimo na kršćanski način razmišljati o obitelji govorimo o sakramentu ženidbe. Postoje tri svrhe ženidbe, a to su:

1. dobro supružnika (međusobna vjernost, ljubav i pomoć među supružnicima)

2. dobro djece (rađanje i odgajanje djece)

3. dobro društva (zdrave obitelji pridonose ispravnom razvoju društva).

Sakrament ženidbe ne dijeli svećenik, nego ga podjeljuju sami zaručnici jedno drugom. Redovito se slavi u crkvi, pred svećenikom i još dva svjedoka, iako u izuzetno opravdanim okolnostima može biti i bez svećenika.  Ženidbu sklapaju muška i ženska krštena osoba, a koje nisu pod prisilom i nemaju zapreku (npr. nisu već bili u crkvenom braku, nisu u krvnom, tazbinskom ili zakonskom srodstvu… – postoji 12 zapreka od kojih se može dobiti oprost).

Najvažniji element ženidbe je privola tj. slobodna odluka zaručnika kojom izriču da se međusobno predaju i primaju (»N. N., uzimam te za svoju ženu/muža«). Ona mora biti iskrena.

Iz sakramenta ženidbe proizlaze:

jednost (brak mogu sklopiti samo jedan muškarac i jedna žena, a poligamija je isključena) i

nerazrješivost – tzv. tvrda i izvršena ženidba (tj. koja je sklopljena kako treba i koja je konzumirana spolnim činom) nikada se ne može razriješiti. Ako je pak nešto bilo nevaljano (npr. netko je nekoga prisilio), ženidba se može razriješiti, nakon crkvenog sudskog postupka koji će utvrditi koliko je zahtjev za razrješenjem opravdan.