Liturgija ove nedjelje usredotočena je na službu proroka.
Prorok je poslanik Božji, nositelj riječi Božje narodu. To je čovjek koji vidi Boga, gleda ono što Bog čini, vidi Božje planove ljubavi s ljudima i čita na Božji način događaje ljudi i svijeta. On osuđuje sve mane naroda, lažnost kulta, zloupotrebu vlasti, svaki oblik idolopoklonstva, svaku vrstu nepravde i svako lažno svojatanje Boga.
Proročka je osuda djelo ljubavi, jer se tu radi o gorućoj ljubavi za Boga i za čovjeka. Prorok je čovjek nade. Osuda zla ne zamara ga, on gleda naprijed s pouzdanjem. U najtežim trenucima povijesti odabranog Božjeg naroda riječi proroka su riječi utjehe i nade. Na koncu, prorok je uvijek čovjek »neugodan i nepoželjan«, neprihvaćen i odbačen sa strane naroda jer ljude stavlja uvijek pred nove i neočekivane zahtjeve Božje.
Stoga ljudi na razne načine pokušavaju ušutkati glas proroka i osloboditi ga se. Jedan od načina kojim se želi riješiti proroka jest nasilje kao ono koje su upotrijebili Nazarećani i kasnije Židovi u odnosu na Isusa. Drugi način kojim se želi riješiti proroka jest taj da se zatvore uši i da se ne sluša njegov glas. To se dogodilo mnogim prorocima Staroga Zavjeta. Radi toga mu je potrebna posebna milost i snaga Božja da se ne bi razočarao i da bi mogao nastaviti svoje poslanje.
Prvo čitanje Jer 1,4-5.17-19
Pravi primjer proroštva je Jeremija, slab i nesiguran čovjek kojega Bog zove na zadaću koja ga zastrašuje tako da odmah na početku, a i kasnije, pokušava izbjeći tome svome poslanju. Ali Bog ga potiče i ohrabruje jamčeći mu da će uvijek biti uza njega.
Drugo čitanje 1Kor 13, 4-13
Najveće proročko svjedočanstvo koje moramo dati svijetu jest svjedočanstvo ljubavi. I to je najveći dar Božji (karizma), kako kaže sv. Pavao apostol u svojoj prvoj poslanici Korinćanima i ne bi smio nedostajati ni jednom kršćaninu vjerniku. Kršćanska ljubav, Agapé, prijateljska je naklonost, poštovanje drugoga i pomaganje bližnjemu u nevolji. Sveopći poziv svakog kršćanina, svakog čovjeka je : ljubiti Boga i bližnjega, ovako ljubiti kako nas uči Pavao.
Evanđelje Lk 4,21-30
Današnji odlomak Lukina evanđelja nastavak je evanđelja iz prošle nedjelje (Lk 14-21). Luka opisuje svečani nastup Isusa, mladog učitelja u Nazaretu – u nazaretskoj sinagogi. Ondje se predstavlja kao Božji pomazanik, čovjek za druge – ljudima na spasenje. Predstavio se ljudima kao blagovjesnik oslobođenja i spasenja i kao Božji poslanik koji želi da ih upravi na putove obraćenja i novoga života, ali oni ga ne prihvaćaju jer nisu htjeli promijeniti svoj način života i osloboditi se od grijeha i zla. Isus je znao iz iskustva života proroka Staroga Zavjeta i iz potpune svijesti što ju je imao o samome sebi da ga ljudi neće prihvatiti i da će mučenički završiti svoj život.
Nazarećani nisu mogli shvatiti i međusobno spojiti dvije stvarnosti u njemu: njegovo obično ljudsko podrijetlo koje je poniznije i siromašnije od svih drugih i njegova izjava da je On taj obećani i dugoočekivani Mesija u kojem se »ispunilo Pismo« proroka Izaije koji govori o misterioznom poslaniku Gospodnjem.
Pred Kristom koji nadilazi naše ljudsko shvaćanje stvarnosti, ljudi se sablažnjavaju jer neće se potruditi da bi otkrili i razumjeli misterij otajstva koji se krije u njemu.
