SV. JOSIP, ZARUČNIK BDM I ZAŠTITNIK HRVATSKOG NARODA

od Kristina na 16.03.2014

Ako tražimo u Evanđeljima lik sv. Josipa i njegov životopis, naići ćemo na nekoliko elemenata i epizoda sakrivenih u šutnji i jednostavnosti. Ta evanđeoska šutnja o Josipu je u isto vrijeme misterij  i otkrivenje.

U šutnji Josip otkriva veliki misterij (tajnu) Otajstva sakrivena u njegovoj zaručnici Mariji. U šutnji on stoga odlučuje da otpusti potajno svoju zaručnicu jer još nije bio potpuno shvatio svetu volju Božju.

Konačno u šutnji gluhe noći i u snu sami Bog otkriva Josipu preko svojeg anđela tajnu Otajstva Utjelovljene Riječi Božje u utrobi prečiste Djevice Marije i njegovo poslanje – misiju uz Isusa i Mariju Božjim planovima spasenja ljudskoga roda.

Sv. Josip je čovjek vjere. On je čovjek stvarnosti, čovjek koji potiče iz naroda. San, u kojem jedna osoba ulazi kao u mističnu sferu i u sferu neočekivane i čudne spoznaje, u Bibliji postaje simbol – znak i sredstvo Božjih otkrivenja.

Stoga Evanđelje i govori o »snovima« koji se često spominju u povijesti praotaca, jer putem snova Bog vrlo često ljudima priopćava svoje nakane. Kao što je Ivan Krstitelj posljednji od proroka, tako je Josip posljednja biblijska ličnost na kojoj se Božja objava očituje u »snovima«.

Ta Josipova sličnost s praocima vjere još više dolazi do izražaja u njegovu bijegu s Isusom i Marijom u Egipat. Tako se na njemu, Mariji i Isusu ostvaruje novi izlazak Božjeg naroda. Sva ta Božja otkrivenja Josip spoznaje u šutnji i u šutnji prihvaća taj svoj veliki i teški, ali uzvišeni životni put koji mu je Božja providnost odredila.

Josip je bio »iz doma Davidova«, što je očito iz Isusova rodoslovlja po Mateju (Mt 1,1-24) i iz Blagovijesti Lukina evanđelja (Lk 27). Tako po Josipu, djevičanskom mužu Marijinu, Isus postaje »sin Davidov« i kraljevske loze. Isus Krist je taj obećani Mesija i pravi »sin Davidov« koji će biti graditelj pravoga Hrama, Crkve Božje.

Josip, siguran u Božju vjernost i njegova obećanja, nije posumnjao u čudo što ga je Duh Sveti izveo u Mariji. Iako Josip nije na početku mogao odmah shvatiti tu veliku tajnu Otajstva Božjeg što se skrivalo u prečistoj utrobi njegove zaručnice Marije, on je uvijek vjerovao u njezino poštenje i vjernost i zato je nije e htio izvrgnuti sramoti.

Josip je djevičanski muž Marijin i otac hranitelj, čuvar i branitelj Sina Božjeg. On će Isusu nadjenuti ime, što je u židovskom zakonu bilo pravo oca. Tako on, nadjenuvši ime Isusu, naviješta svijetu spasenje i na taj način u šutnji postaje apostol Božjeg Evanđelja. Josipova ljubav, vjernost i odanost Mariji i njezinu Sinu Isusu koji je istobitno i pravi Sin Božji, omogućili su da Bog ostvari svoj spasiteljski naum s ljudima.

I mi kršćani smo, po Kristu, ušli u ovu struju vječne, božanske, snažne i jake ljubavi Boga, Oca. Stoga svi ljudi u kakvom se god stanju i u kakvim se god uvjetima života nalazili imaju puno pravo da se povjere sv. Josipu koji predstavlja Boga Oca u toj Božjoj obitelji. Za očeve i majke, on je model prave, iskrene i istinite ljubavi i sjedinjenja srca u vjernosti.

SV. JOSIP – ZAŠTITNIK HRVATSKOG NARODA

Hrvatski  Sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao je svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. VI. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst:

“Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

U svom pismu od 16. siječnja 1940. hrvatsko-slavonski metropolit i zagrebački nadbiskup, bl. kardinal Alojzije Stepinac obavještava vjernike:

“Udovoljavajući mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katolički biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se Svetoj Stolici… Sv. Stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uvažila molbu. “Naša Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972. “…stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog Sabora iz 1687. g., kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.”

Kardinal Franjo Kuharić 19. ožujka 1987. godine proglasio je godinu svetog Josipa. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu 19. ožujka 1988. tom prigodom sastavio je i molio MOLITVU SVETOM JOSIPU ZA DOMOVINU. Na nama je danas, da ovaj čin našega Sabora provedemo u djelo na najveću vlastitu korist i korist čitave naše domovine.

Na 37. plenarnom zasjedanju Hrvatske Biskupske Konferencije održanom u Biskupskom ordinarijatu u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008. godine Sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. (“Glas Koncila” od 16.11.2008.)

Molitva Svetom Josipu za hrvatski narod

Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje.
Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku
i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod.

Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice,
povjeravamo ti sve obitelji hrvatskoga naroda,
da zajedničkom dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj,ispune svoje poslanje,
i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životima.

U ovim teškim vremenima, izmoli našem narodu
i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi.
Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom
da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi,
prolazeći zemljom čineći dobro.
Amen.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: