I danas, i danas možda više nego inače, vrijedi poziv Svete Crkve na blagdan Uskrsnuća Gospodinova – ovo je dan, koji učini Gospod, radujmo se i veselimo se u njemu! Jer Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista ima nešto što zaslađuje svaku gorčinu, što liječi svaku bol, što briše svaku suzu, što nadoknađuje svaki gubitak.
(bl. Alojzije Stepinac, 1942. godine)
Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćanin znači prije svega vjerovati da je Bog Isusa, onog istog kojeg su ljudi raspeli, uskrisio i učinio gospodarem svega stvorenoga.
Kristovo uskrsnuće je bilo pripravljano kroz cijeli Stari zavjet, a kad je jednom ostvareno, sva kršćanska pokoljenja rječju i životom svjedoče za tu temeljnu istinu povijesti – Krist je uskrsnuo, a s njim i mi neprestano uskrsavamo.
Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva, razvija i širi na toj činjenici i na vjernosti uskrslom Kristu. Činjenica Kristova uskrsnuća prenosi se tako svim budućim kršćanskim naraštajima, sve do danas.
Kristovo je uskrsnuće početak novoga svijeta i zalog je našeg uskrsnuća koji se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena.
Uskrs nas poziva na radost i poručuje nam da zbilju uskrsloga Krista širimo oko sebe pobjeđujući smrt i unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i nadu.
Kristovo uskrsnuće očituje i potvrđuje pobjedu Svemogućeg Boga. Ufanje u Boga daje utjehu i smisao u svakodnevnom životu, zbog toga vjerovanje koje ne donosi kvalitetu u osobni život pojedinca koji tvrdi da vjeruje, nije vjerovanje u punini. Istinsko vjerovanje je prožeto promjenom pogleda i shvaćanja, ono se treba očitovati u poboljšanju kvalitete života, ponajviše duhovnog.
Kristovo uskrsnuće ukazuje da će oni koji vjeruju, jednom baš kao i Krist uskrsnuti. Zbog toga okončanje života ne predstavlja strah i nesigurnost onima koji nasljeduju Isusov nauk. Naš sadašnji život, kada se prekine, neće i skončati. Naprotiv, nada je u tome da će naša duša nastaviti živjeti, a jednom ćemo uskrsnuti kako je i Krist uskrsnuo. Smrt dakle nije kraj, već predstavlja novi početak, početak života u drugoj, izmijenjenoj formi koja će biti neprolazna i neopterećena nesavršenošću, patnjom i bolima koje nas prate u sadašnjem životu. Zbog toga Uskrs podsjeća na pobjedu vječnog života koja će se očitovati u punini o posljednjem uskrsnuću.
