2. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na 10.01.2016

 

 MISNA ČITANJA :

Iz 62,1-5
Ps 96 (95)
1 Kor 12,4-11
Iv 2,1-12

Blagdanom krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu. Dok blagdan krštenja Gospodinova u evanđelju označava početak Isusova naučavanja, za drugu nedjelju kroz godinu uvijek se uzimaju odlomci iz Ivanova izvještaja o prvim očitovanjima Isusovim u javnosti. Isus Krist je počeo otkrivati svoj vlastiti identitet na svadbi u Kani Galilejskoj i to otkrivenje će završiti kad dođe njegov čas, odnosno u smrti na križu. Isto tako pristajanje učenika uz Krista, tj. njihova vjera u njega počinje se u njima rađati baš u Kani Galilejskoj. U Kani se uspostavljaju novi odnosi između Krista i njegovih učenika i među učenicima samima. Njihova zajednička vjera u Isusa čini od njih novu zajednicu Kristovih vjernika.

Prvo čitanje (Iz 62,1)

U svjetlu ovih razmišljanja se može shvatiti i prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije koje nam baš u svadbenoj slici opisuje odnose između Boga i njegova naroda, odnosno svetog grada Jeruzalema poslije povratka iz babilonskog ropstva. Stara je i omiljena proročka tema da se Savez Boga s Izabranim narodom izražava ženidbenim slikama. Nakon što je kralj Kir izdao edikt da se Izraelci povrate u domovinu i sagrade ponovo grad Jeruzalem, prorok Izaija vidi u tome ljubav Božju kojom Jahve obavija svoj narod i grad povijesti spasenja. Zbog nevjere svome Bogu, izraelski je narod, kao nevjerna žena, bio odbačen i predan u ropstvo. Ali Bog ne prestaje ljubiti svoj narod. On mu ponovo oprašta grijehe i prvi izgnanici se vraćaju iz Babilona u svoju zemlju. Tako Bog ponovo uspostavlja Izraela u dostojanstvu Saveza s Bogom. Zato prorok Izaija govori o ponovnom uspostavljanju veze Izraela s Bogom kao o svadbi između Boga i ljudskoga roda.

Drugo čitanje (1 Kor 12,4-5)

U drugom čitanju apostol Pavao govori o karizmama koje su »Božji miraz« nebeskog Oca Crkvi svojega jedinorođenoga Sina. Iako je izvor svim tim darovima isti: Presveto Trojstvo, ipak različiti su darovi i različiti obdarenici. Duh Sveti svakome daje ono što može biti od koristi svima. Stoga ne prima jedan sve darove Duha zato da bi u Crkvi postojala uzajamnost: da bi vjernici jedni druge trebali, jedni druge zapravo darivali onim darom koji su od Boga upravo za druge primili. I tako se i opet različiti darovi slijevaju u jedinstvo Tijela Kristova, Crkve. Na taj način Duh Sveti vodi Crkvu i uvijek izaziva pothvate koji vode njezinoj obnovi i potpomažu njezino poslanje.

Evanđelje (Iv 2,4)

Svadba u Kani Galilejskoj o kojoj govori današnje Evanđelje po Ivanu jest simbol svadbene gozbe konačnog sjedinjenja čovjeka s Bogom i najava mesijanskih vremena. Stoga svadbena svečanost, voda koja postaje vino, intervencija Marijina da bi potakla Sina na čudo, imaju smisao samo u odnosu na otajstvo Isusa Krista koji se u svim tim znakovima otkriva.
Svojom prisutnošću na svadbi u Kani i prvim znamenjem koje je tu učinio, Isus je htio posvetiti ljudsku ljubav i bračnu ustanovu na kojima se temelji obitelj.
Krist koji započinje svoje mesijansko djelovanje na svadbi u Kani Galilejskoj označava da s njime su došla nova vremena gdje stari židovski svijet treba ustupiti mjesto novoj stvarnosti spasenja i preobraziti se u nju kao voda u vino. Krist donosi tu novu stvarnost spasenja svijetu i želi uključiti sve nas u taj misterij darivanja i ljubavi koji označava znamenje pretvaranja vode u vino i vina u euharistijsku krv, odnosno gozbu tijela i krvi Isusove.
U središtu današnjeg evanđelja je i Marija. Njezinim posredovanjem učenici će povjerovati u Krista. Marijina uloga na toj svadbi u Kani je odlučujuća jer se Majka Kristova predstavlja pred ljudima kao tumač sinovljeve volje i kao tumač uvjeta što ih treba ispuniti da bi se mogla očitovati njegova spasenjska sila. Marija se pojavljuje kao ona koja vjeruje u Isusa: njezina vjera izaziva prvo Isusovo »znamenje« i tako pomaže da se pobudi vjera učenika u njega kao Mesiju. Njezin stav je pravi stav vjere: potpuno pouzdanje u Sina u svemu onome što će on reći i učiniti sve do potpunog predanja volji Očevoj koja se pokazuje kroz Križ gdje će se otkriti najveća slava Kristova i njegove Majke.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: