UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO

od Kristina na 06.05.2018

Četrdeset dana nakon uskrsnuća svetkujemo zaključno otajstvo Isusova života ovdje na zemlji: njegovo Uzašašće na nebo.
Ta svetkovina označava svršetak Isusovog ukazivanja apostolima. Poslije svoje muke Isus je mnogim dokazima pokazao da je živ. Četrdeset se dana ukazivao svojim apostolima i drugima od Boga predodređenim svjedocima te im govorio o Kraljevstvu Božjem. Potom je njima na očigled uzdignut na nebo prethodno im obećavši da ih neće ostaviti siročad, nego da će im poslati Duha Branitelja koji će sići na njih i učiniti ih Njegovim svjedocima sve do kraja zemlje.

Samo Uzašašće znači da je Isus sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje; Krist se sa svojim ljudskim uskrslim tijelom vraća nebeskom Ocu, kao čovjek stoluje njemu zdesna. Isus Krist je Uzašašćem postao za naše ljudske oči „odsutan“ i nevidljiv u tijelu, ali je ostao „prisutan“ po uskrslom tijelu i božanskom Duhu u prekogrobnom carstvu Boga Oca.

Svetkovina Uzašašća zove se i Spasovo, jer je ovim činom Isus dovršio svoje poslanje na zemlji, dovršeno je spasenje.

Kristovo uskrsnuće i njegova proslava u nebu svjedoče o istinitosti njegova poslanja. Njegovi učenici nisu bili žalosni kad je On iščezao njihovu pogledu, jer je obećao da će trajno ostati nazočan u svojoj Crkvi.

Naša liturgijska slavlja nam pomažu da ostanemo u susretu s Gospodinom te da shvatimo kako nebo u koje je On prvi uzašao nije daleko od nas, jer Krist trajno po svome Duhu djeluje među nama i ostvaruje tako novu povijest koja je usmjerena posvemašnjem otkupljenju i spasenju.

MISNA ČITANJA

Na svetkovinu Uzašašća za prva dva čitanja imamo u sve tri liturgijske godine iste novozavjetne odlomke.
U prvom je Lukin izvještaj o Isusovu uzašašću u Djelima apostolskim koji završava poticajem anđela Isusovim sljedbenicima da podu na svjedočko djelovanje u svijetu.
Drugo čitanje je Apostolova molitva da vjernici uvide Božju moć, očitovanu na Kristu na nebu ustoličenom zdesna Bogu. Ovim činom Bog je proslavljenom Kristu podložio sve na nebu i na zemlji a njega učinio glavom Crkve koja je njegovo tijelo.

Za evanđelje u ovoj liturgijskoj godini imamo Markovu verziju uskrsne zapovijedi. Dok prema Mateju Isus šalje učenike da njegovim učenicima čine sve narode, prema Luki oni trebaju u ime Kristovo propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svima dostupno. Kod Marka se uskrsna zapovijed sastoji u propovijedanju evanđelja svakom stvorenju, krštavanju onih koji uzvjeruju i liječenju bolesnih.

 

Prethodni članak:

Slijedeći članak: