Glavna poruka današnje Liturgije je tema o pozivu i poslanju.
Da bi mogli naviještati Boga, potrebno je prije upoznati ga. A da bi ga upoznali, potrebno je da nam se Bog otkrije.
Boga ne možemo dostići samo našim vlastitim ljudskim snagama, otkrivenje Boga je jedan čin potpuno slobodan njegove božanske volje, to je njegova svojevoljna inicijativa potpuno neovisna o čovjeku. Čovjek nema nikakve vlasti nad Bogom. Stoga je pravi prorok samo i jedino onaj kome se Bog otkriva, zove ga i šalje ga da navijesti i propovijeda živoga Boga.
U današnjim čitanjima susrećemo se s tri poziva: Izaije, Pavla i Petra. Sva trojica svjesni su svoje grešnosti i nesposobnosti, ali se predaju Božjoj milosti. Neće sebe naviještati, nego Božju riječ – i uspjeh je uvijek siguran.
Prvo čitanje – Iz 6, 1-2a. 3-8
Prvo čitanje donosi autobiografski odlomak proroka Izaije. Radnja se odvija u hramu. U blistavom liturgijskom slavlju Bog se objavljuje proroku Izaiji kao “Sveti”. Svetost je osobno i isključivo Božje svojstvo. Druga bića mogu biti sveta samo u dodiru s njime. Izaija daje znatan doprinos pojašnjenju pojma Božje svetosti. I to je sadržano u ovom mističnom iskustvu na početku proročkog djelovanja proroka Božje svetosti, kao u klici. Da bi se netko mogao približiti Bogu, mora biti čist, bez grijeha.
Drugo čitanje – 1 Kor 15, 1-11
Ono što Božji poslanici govore u ime Božje, to su slušatelji dužni vjerom prigrliti. Tako Bog redovito svima pruža i pokazuje put spasenja na kojemu se onda vjernici zaista i nalaze. Upravo o tome nam i govori osobiti Božji pozvanik, služitelj zajednice vjernika, Crkve Kristove, sveti apostol Pavao. On je navjestitelj Evanđelja po kojem se vjernici spašavaju. No Pavao je živo svjestan da nije sam sebi dao tu milost. To što je apostol i što smije drugima navješćivati Krista, to je za njega milost nad milostima. On u tom gleda čisti dar Božji, ljubav Božju. I taj Božji dar iziskuje njegovu suradnju. Pavao je primio taj dar, ali je u taj dar unio svega sebe. Ali i to surađivanje s darom Božjim je u konačnici milost. Zato treba da sve učinimo da bi što vjernije odgovorili toj milosti Božjoj, treba da se u potpunosti unesemo u svoj poziv.
Evanđelje – Lk 5, 1-11
I kod poziva Petra i prvih učenika kao i u slučaju proroka Izaije imamo objavu Svetoga. Objava sada nije u hramu, već u čudesnom ribolovu. Božja riječ ulazi u svagdašnjicu – živimo u vremenima utjelovljenja. Isus se obraća Petru, ulazi u njegovu lađu te iz njegove lađe poučava narod. Kad Isus dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mrežu za lov.”
Sama upotreba Petrova čamca (lađe) da bi bolje propovijedao ljudima i poziv prvih apostola ribara, označavaju poziv Kristov upućen cijeloj Crkvi da sudjeluje u njegovoj misiji naviještanja spasenja. Evangelizacija je prva zadaća svakog učenika Kristova. To je zadaća cijele Crkve koja je po svojoj naravi misionarska i mora omogućiti svakom čovjeku da u njoj otkrije i osobno se susretne s Gospodinom. Zato u čitavom današnjem Evanđelju glavnu ulogu ima Riječ Božja.
Čudesni ulov riba koji je iza toga slijedio jest djelo moćne božanske riječi Isusove. Ovo čudo je učinila svemoguća božanska riječ Isusova i to na dva nivoa: od strane Krista koji je izgovara i od strane Petra koji vjeruje u tu Riječ. Da Petar nije vjerovao božanskoj riječi Kristovoj, čudo ulovljenih riba se ne bi dogodilo. To je vrlo važno da bismo mogli shvatiti pravi smisao evangelizacije u suradnji s Kristom u djelu spasenja: samo Evanđelje navješteno i prihvaćeno s vjerom može nas spasiti.