7. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 12.02.2012

Dok se u  liturgiji prošle nedjelje Isus  suočavao  s fizičkom slikom grijeha (guba), u današnjoj je  u središtu pozornost oslobođenje od grijeha, odnosno oproštenje grijeha. Sva  Božja obećanja spasenja i oproštenje grijeha su ispunjeni u Kristu. Isus čini ono što samo Bog može učiniti: oprostiti  grijehe.

Prvo čitanje –  Iz 43,18-19. 21-22. 24b-25

Bog se već u Starom zavjetu očitovao kao Bog milosrđa i praštanja. Ovo čitanje je starozavjetna podloga o Bogu koji oprašta za događaj iz današnjeg  evanđelja: Isus ozdravlja uzetoga kojega mu spuštaju kroz krov kuće u znak da Bog po njemu oprašta grijeh.

Kad su se Izraelci nalazili u babilonskom sužanjstvu, Bog preko proroka Izaije naviješta da će izbaviti svoj narod i novim izlaskom iz tuđe zemlje – kao nekad iz egipatske – povest će ga opet u slobodnu domovinu.  Ipak, unatoč svim Božjim dobročinstvima, Izraelci su sve više zaboravljali zazivati Gospodina i truditi se da mu vjerno služe. A nisu samo propuštali činiti dobro nego su i nastavili činiti zlo. No Bog, unatoč tome što ti  ljudi zbog svojih grijeha nikako ne zaslužuju Božje milosrđe, zbog sebe i svoje ljubavi izbrisati će im sve grijehe. Dakle, na predviđenu ljudsku nevjernost i nezahvalnost Bog ima samo jedan odgovor: oproštenje.

Drugo čitanje – 2 Kor 1,18-22

Ovaj odlomak iz Druge Korinćanima dio je odsjeka u kojem Pavao umiruje razočarane Korinćane koji su njegovu odgodu najavljenog dolaska pokušali rastumačiti kao Apostolovu nedosljednost i pomanjkanje ljubavi prema crkvenoj zajednici. Govori o sebi i svojim suradnicima u misijskom djelovanju. Nisu prevrtljivi, kako ih optužuju protivnici u Korintu nego su iz viših razloga, koje su smatrali obaveznima pred Bogom, odgodili najavljeni dolazak među Korinćane. U nastavku iznosi da on, Silvan i Timotej naviještaju poganima Isusa Krista koji je trajno Božje “da” ljudima.

Godine 57. dolazi u Korintskoj Crkvi do teške krize. (2. čit.) Potrebna je Pavlova prisutnost. A on je odsutan da se ne dobije dojam da je on “Gospodar njihove vjere”. Zato mu predbacuju da je on “da” i “ne”. Pavao se brani: Krist je “da”, to mora biti i on. Krist je “da” Ocu bez primisli, što nam je omogućilo da s Kristom budemo i mi “da” Ocu, da budemo iskreni. Imamo značajan trojstveni obrazac (2 Kor 1, 21-22): Ocu pridaje pomazanje i pečat, Duhu zalog slave, Sinu učvršćenje u vjeri. I to je taj “da” koji osigurava ispunjenje.

Evanđelje –  Mk 2,1-12

I opraštanje grijeha uzetome je čudo Božje dobrote. Ono je znak iscjeljenja čovjekova srca i duše. Isus ozdravlja u potpunosti čovjeka onakva kakav jest: u duši i na tijelu.

Dok je Isus u kući u Kafarnaumu propovijedao, četvorica prijatelja jednog paraliziranog bolesnika odlučila su zamoliti Isusa da ozdravi bolesnika. Kako radi mnoštva slušatelja s bolesnikom nisu mogli proći do Isusa, popeli su se po izvanjskim stepenicama na ravni krov galilejske kuće, razmaknuli balvane i slamu te spustili bolesnika pred Isusa.

Pretpostavlja se  da su grijesi ovog bolesnika bili poznati prisutnim mještanima . U ovom događaju povezana je bolest s osobnim grijesima, jer četvorica bolesnikovih prijatelja donose uzetoga s molbom da ga Isus ozdravi a on mu najprije oprašta grijehe i zatim ga ozdravlja.

Isus objavljuje ne samo da grijeh postoji nego i da Bog po njemu oprašta ljudima grijehe. On se u današnjoj zgodi naziva Sinom Čovječjim koji je vlastan otpuštati grijehe.

Čudo tako postaje znak Isusove pobjede nad grijehom i zakonom koji čovjeka čini robom. Stoga je narod zanesen, svjestan da se nešto novo zbiva: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!” Čudo je ostvareno “na očigled svima”.

Svatko od nas kršćana je sam mnogo  puta iskusio  Božje milosrđe. Zato bi  život svakog kršćanina trebao biti odgovor ljubavi na Božju ljubav i njegov zahtjev ljubavi. Budući da su se u Kristu Isusu sva Božja obećanja pokazala istinitim, kršćani na sve to trebaju odgovoriti vjerom i ljubavlju.

MISNA ČITANJA

—————————————————————————————————————————

 PROSLAVA BLAGDANA BL. ALOJZIJA STEPINCA U SOPU

Blagdan bl. Alojzija Stepinca svečano je proslavljen u Sopu (župa sv. Ivana Krstitelja – Ivanja Reka) u kapeli koja nosi njegovo ime.

Kapela u Sopu prva je u zagrebačkoj nadbiskupiji koja je posvećena bl. Alojziju Stepincu. Ideja o bl. Alojziju Stepincu kao zaštitniku kapele potekla je od tadašnjeg kardinala Franje Kuharića budući da je upravo u vrijeme dovršetka izgradnje kapele kardinala Alojzija Stepinca papa Ivan Pavao II. na Mariji Bistrici proglasio blaženim.

Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Tomislav Škender, župni vikar u župi sv. Vida mučenika u Brdovcu. U svojoj propovijedi naglasio je potrebu svakog vjernika, budući da smo svi odabrani od Boga, da mu služimo i širimo vjeru vodeći se primjerom bl. Alojzija Stepinca.

Misnom slavlju prisustvovali su osim vjernika iz Sopa i vjernici iz drugih naselja koja pripadaju župi sv. Ivana Krstitelja – Hruščica, Otok Svibovski i Ivanja Reka.

Fotografije s proslave blagdana možete pogledati u galeriji

 

Prethodni članak:

Slijedeći članak: